Podružnica najveće norveške banke na Manhattanu postala je izgledno utočište u globalnoj financijskoj oluji. Banka DNB, baš kao i njezina domovina, doživljava priljev novca američkih ulagača u potrazi za sigurnošću dok čekaju da prođe dužnička kriza u Europi te usporavanje gospodarskog rasta Sjedinjenih Američkih Država i Kine.

Gotovo svakoga dana na recepciji DNB-a primaju pozive od ulagača koji žele kupiti norveške obveznice ili neku drugu vrst kapitala vezanog uz zdravo skandinavsko gospodarstvo. “Prije nekoliko godina ti ljudi nisu znali pronaći Norvešku na karti svijeta”, kaže Clifford Queen, broker te banke u New Yorku. Državne obveznice SAD-a, Njemačke i Japana i dalje su primarne sigurne luke prestrašenih investitora. No zbog velike potražnje kamatna stopa na desetogodišnje obveznice američkog ministarstva financija pala je na rekordno niske grane od oko 1,5 posto. Međutim, investitori su postali zabrinuti nemaju li previše tih obveznica dok neke druge sigurne alternative nestaju i slabe kao posljedica gospodarskih nevolja koje su zahvatile cijeli svijet. Nadalje, pobjegli su glavom bez obzira od državnih obveznica zemalja kao što su Italija i Španjolska, čime su tim zemljama značajno povisili trošak zaduživanja. Mnogi su sigurnost potražili u državama koje su nekada bile na samom rubu ulagačkog svijeta, kao što su Norveška, Švedska, Kanada i Australija. U zemljama koje nisu rizične, ali ni profitabilne, pa stoga nisu bile primamljive ulagačima prije izbijanja financijske krize. “Sve je teže pronaći sigurni kapital za ulaganje”, kaže David Nagle, koji upravlja novcem osiguratelja u tvrtki Babson Capital. “Kopamo na sve strane ne bismo li pronašli nešto pogodno.” No i nagli priljev novca može izazvati ozbiljne probleme. Kanađanima je zbog jeftinog novca dostupnog bankama postalo mnogo jednostavnije dobiti hipotekarni zajam, pa su porasle cijene nekretnina, kao i strah od napuhavanja toga tržišta.

Odnedavna je porasla i zaduženost po kućanstvu u Norveškoj, a cijene stambenih nekretnina dosegnule su cijene za koje neki analitičari smatraju da su neodržive. Zbog priljeva stranog novca također je porasla vrijednost domaćih valuta, kao što je norveška kruna, pa je izvoz otežan. Zanimanje za manje države očito je i iz kratkoročnih zajmova koje su dobile tvrtke poput Bank of Nova Scotia. Naima, ta banka je treća po veličini u Kanadi, ali nedavno je pretekla i JPMorgan Chase i Citibank te postala deveti po veličini primatelj zajmova iz fondova monetarnog tržišta. Kanadske banke dijelom su toliko privlačne i zbog uspješnog poslovanja tijekom financijske krize. Prema podacima analitičara JPMorgana Alexa Roevera, američki fondovi monetarnog tržišta u lipnju su izvukli 17 milijardi dolara iz njemačkih i 19 milijardi dolara iz nizozemskih banaka, te uložili pet u norveške i devet milijardi dolara u švedske banke. Privlačnost norveških obveznica u određenim razdobljima nije teško pojmiti. Naime, stopa nezaposlenosti u Norveškoj kreće se oko tri posto, a ta zemlja jedna je od rijetkih u svijetu koja ima višak u proračunu. A ako vlada ikada zapadne u nevolje u pogledu isplata vlasnicima obveznica, iskoristit će goleme naftne rezerve koje ima na raspolaganju. Zbog svega toga investitori kupuju norveške državne obveznice, smatrajući ih trenutno najsigurnijim ulaganjem na svijetu. Kako bi omogućila investitorima kupnju te sigurnosti, banka DNB je osmislila novu vrstu norveških obveznica za strance, uključujući i takozvane pokrivene obveznice, koje su zaštićene norveškim hipotekama. Takve obveznice po prvi put su postale dostupne 2010. godine u SAD-u, a već ih je prodano u vrijednosti od deset milijardi dolara.

Nathaniel Popper