Ako žena želi zamišljati da ju siluju gusari ima pravo na to“, izjavila je nedavno spisateljica Anne Rice komentirajući za The New York Times povratak literarne erotike i to na velika vrata. Trideset milijuna prodanih primjeraka knjige ”50 nijansi sive“, sladunjavog sado-mazo romana televizijske producentice E. L. James možda je po prvi put erotsku literaturu pomaknulo ispod kreveta i s tajnih polica u prvi plan. Žene su otvoreno progovorile o tome kako vole čitati erotske romane, a ”50 nijansi sive” postao je fenomen poput meksičkih sapunica. Nešto što (kao) nitko ne gleda, ali svi znaju glavne likove. Knjiga se trenutno prodaje u 42 dvije zemlje svijeta, a prevedena je čak i na kineski i albanski.

Val erotske proze
Gledano s komercijalne strane ova knjiga nema zamjerke, dapače mnogim drugim piscima i nakladnicima otvara vrata za dobru zaradu u vremenima recesije i to na pričama koje ne zahtijevaju puno truda, a koje se od nekadašnjih ljubavnih “roto romana za domaćice” razlikuju jedino eksplicitnijim opisima seksualnih odnosa. I to odnosa koji daleko odmiču od ustaljenih misionarskih poza i dubokih uzdaha koji se čuju iz spavaće sobe. Tako izdavač Penguin najavljuje redizajnirano izdanje erotske sado-mazo trilogije Anne Rice o “Uspavanoj ljepotici” iz osamdesetih godina, a Berkley Books izdaje ljubić malo poznate spisateljice Sylvije Day čiji emotivno obogaljeni likovi vole grub seks. Što skandaloznije to prodavanije. Kao da je književnost preuzela slogan marketinških agencija – Sex sells. A to je loše, jer književnost je uvijek bila nešto drugo. Čak i hiperproduktivni pisci poput Stephena Kinga i Johna Grishama na neki način su progovarali o društvenim problemima, našim strahovima ili barem zakulisnim igrama velikih korporacija. Erotska literatura kroz povijest u takvom angažmanu nije bila iznimka. Od “Dekamerona Giovannija Boccaccia, preko ”Funny Hilla“ Johna Clelanda do Charlesa Bukowskog, erotska literatura pomicala je granice društveno dopuštenog i u nekoj mjeri otkrivala licemjerje društva u kojem je nastajala. Marquis de Sade po kojem je nastao pojam sadizma u seksologiji u svojim djelima ukazivao je na probleme francuskog društva, a Henry Miller čija je ”Rakova obratnica“ jedno vrijeme bila zabranjena u Americi, uz svu erotičnost svog dijela puno je eksplicitnije secirao društvo 30-ih godina prošlog stoljeća. ”50 nijansi sive“ nažalost u pogledu društvenog angažmana ili otkrivanja tabua ne govori o ničemu. Njezina zanimljivost očituje se jedino u tezi ”kada mogu čitati drugi, mogu i ja”. Fenomenološki ova knjiga ostaje na niovu rađanja djece u reality showima ili očekivanju eksplicitnjih seksualnih scena na Farmi. Puno buke i iščekivanja oko ničega. Naime, lijepi bogataš Christian Grey i njemu u potpunosti potčinjena Anastasija Steele tek su voajerska prikaza današnjeg dokoličarskog i politički neangažiranog društva. Nekakvih ugovorno, strogo određenih odnos u kojima čak i strast i ljubav proizlaze iz mučenja i zlostavljanja drugih koji na to dobrovoljno (jer ipak su slobodni) pristaju.

Dobrovoljni sado-mazo odnos
Jer ako, rasprave radi, pokušamo ovo djelo promatrati sa neke šire društveno angažirane strane, čin potpisivanja ugovora između Anastasije Steele i Christiana Greya u kojem ona pristaje na sve izopačene zahtjeve mladog bogataša nije ništa drugačiji od čina potpisivanja ugovora između banke i komitenta koji pristaje na otplatu kredita ili ugovora između najamnog radnika u Kini i njegovog poslodavca. U oba slučaja radi se o dobrovoljnom sado-mazo odnosu. Možda je to poruka koja se na pseudo-nivou može iščitati u ovim recesijskim vremenima kada se svatko boji raskida ugovora, a kada oni koji posjeduju materijalnu moć izgledaju toliko privlačno da im se uopće nije teško potčiniti koliko god se to u društvu koje garantira slobodu pojedincima činilo začuđujuće. Naime, svatko tko će se upitati kako Anastasija Steele pristaje na takav odnos i što joj se to događa, neka se sjeti da je Christian Grey lik koji ima sve, kojega je ugodno gledati, još ugodnije slušati, koji se usudi što se obični muškarac ne usudi ili si jednostavno ne može dopustiti. Upravo riječ muškarac dovodi do iduće razine na kojoj bi “50 nijansi sive” bio dobar presedan u nekim drugim vremenima. Jer ova knjiga, gledano s feminističkog stajališta, ipak predstavljalo “uvredu za žene”. Ali danas kad je sve o svemu već rečeno, a vidjelo se i čulo za puno veće izopačenosti od malo sado-mazo bičevanja, ispraznost toliko razvikane knjige i njezine nazovi skandaloznosti čak i u feminističkim krugovima, onima koji bi prvi trebali biti protiv potčinjenosti žene, ne izaziva nikakve reakcije.

Dobro, možda je poneka istaknutija autorica i ukazala na niz puno erotičnijih djela ili ocijenila roman kao nečitljiv, ali ozbiljnija rasprava nije se razvila. Tako je feministkinja Stella Duffie izjavila: “Nancie Friday je to uradila prije mnogo godina romanom ‘My Secret Garden’ i mnogo škakljivije i sočnije od Pedeset nijansi”, te dodala da ne namjerava pročitati roman jer joj “heteroseksualna bljedunjava erotika ne leži”. To možda ukazuje i na svojevrsnu pobjedu feminizma jer više nema potrebe ponavljati fraze da žene nisu potčinjene osim u onim slučajevima kada one to žele. Naravno to vrijedi za razvijena društva. Ova naša tranzicijska možda bi trebala “50 nijansi sive” čitati malo pažljivije i poneka feministica ipak bi trebala podići glas, i pitati koja je razlika između prosječne sponzoruše i Anastasije Steele osim što od ove prve njezin “mecena” ne traži sado-mazo seks. To je na dušu domaćih feministikinja koje možda i nisu iskoristile ovaj trenutak tuđe slave da progovore o nekim pitanjima koje bi ova knjiga mogla otvoriti. Tako da je na kraju “50 nijansi sive” samo dobro smišljeni marketinški trik koji je pogodio jednu nišu literature o kojoj se do sada nije smjelo govoriti tako javno, tako otvoreno. Samo jedan vid seksualnosti za koji svi znaju da postoji, ali se nekako smatra neprikladnim za javno čitanje. Kada akteri pripovjetke “Njujorška sirena” Charlsa Bukowskog opće s lešom koji su ukrali iz mrtvačnice, opatice u “Dekameronu” opće s mladim vrtlarom, a junaci pripovjetki Marquisa de Sade organiziraju svoje zabave – njihov seksualni čin ipak je u funkciji šire poruke, kritike ili prikaza jedne društvene epohe. Kada mlada Anastasija Steele pristaja ne sadomazo igre sa Christian Greyom, njihov seksualni čin koliko god zgražao neku kućanicu u Velikoj Britaniji ili Albaniji ostaje samo to – isprazno zgražanje, skandal koji se dobro prodaje.

Megapopularnost

Potukao i Harryja Pottera i Dana Browna
Erotski roman bivše televizijske producentice koja piše pod pseudonimom E.L. James postao je najprodavaniji britanski roman u povijesti. Pornografija za mame, kako nazivaju prvi dio trilogije već se 16. tjedan za redom nalazi na prvom mjestu najprodavanijih knjiga u Velikoj Britaniji. Drugi i treći nastavak serijala, ‘50 nijansi tamnije’ i ‘50 nijansi slobodnije’ slijede trend.