Male bolnice u Hrvatskoj sve teže uspijevaju osigurati specijalističku zaštitu stanovništva koje im gravitira. Otkad su prije dvije godine ukinuti tzv. robovlasnički ugovori koji su obvezivali novopečenog liječnika specijalista da radi u bolnici onoliko godina koliko mu je trajala specijalizacija plaćena od te iste bolnice, opće bolnice postale su tek odskočna daska za specijaliziranje.

Ispuniti zahtjev

Provjerite imate li pravo na mjesečnu naknadu od 160 eura, dovoljno je ispuniti zahtjev

U manjoj je bolnici, naime, lakše dobiti specijalizaciju nego na nekoj zagrebačkoj klinici, a onda, čim specijaliziraju, liječnici traže raskid ugovora i odlaze mahom u velike bolnice, piše Večernji list.

U jednoj je bolnici specijalistica nakon obuke dala otkaz prvog radnog dana, odmah u 16 sati i jednu minutu. Ukidanje ugovorne obveze rada nakon specijalizacije zaista je “oslobodilo” liječnike kao pojedince pa mogu u bilo kojem trenutku prijeći iz jedne ustanove u drugu, ali je istodobno ugrozilo rad manjih bolnica.

Manje odgovornosti glavni motiv

– Čim polože specijalistički ispit, daju otkaz. Iz sisačke bolnice je otišlo 23 specijalista, najviše internista, uglavnom u Zagreb odnosno u veće kliničke centre – iznio je Igor Vrga, ravnatelj sisačke bolnice, na prošlotjednom panelu UPUZ-a.

Pojasnio je da liječnike na odlaske više ne motivira novac, već to što imaju veću zaštitu, u smislu da u velikoj bolnici ima više stručnih, odmornih ljudi, čime se smanjuje mogućnost pogreške, koja je u manjoj bolnici izglednija zbog velikog broja dežurstava i posljedične premorenosti, a sve zbog manjeg broja liječnika. Taj se začarani krug sve brže vrti i ubrzava odlaske i onih koji možda i nisu htjeli otići.

– Planiranje kadra gotovo je nemoguće jer je dovoljan banalan razlog da promijene ustanovu bez ikakvih posljedica i penala. U novoj generaciji teži se sigurnijoj niši, znači izbjegavanju hitnog prijama, izbjegavanju dežurstava, što onda ostaje na premorenom srednjem i starijem kadru – opisuje Vrga.

Za ispomoć iz drugih zdravstvenih ustanova ugovaraju se tržišne cijene, a kako je potražnja velika, tako i one skaču pa je dežurstvo lani stajalo 500 eura, a sada je 1000. To znači da liječnik iz matične ustanove dežura za 300 eura, a vanjski kolega za tisuću, što, dakako, izaziva nezadovoljstvo koje će rasti s tržišnim cijenama.

koliko dobro znamo što ne znamo

‘Ne gubite novac zbog loših odluka. Gubite ga jer ne znate da su loše.’

promo

Elektrificirani SUV sve se više nameće kao odgovor na kupce koji ne žele kompromise

Ravnatelj Vrga smatra da bi u cilju stabilizacije sustava neka nacionalna obaveza liječnika ipak trebala postojati jer to, ističe, stoji i u Ustavu Republike Hrvatske.

– Svi bi trebali biti zaposlenici Republike Hrvatske s nekim obvezama. Sada nema nikakvih posljedica za nekog tko pokuša obaviti šest mjeseci neke specijalizacije i od nje odustane. U tom slučaju smatram da bi sljedeće tri godine taj liječnik trebao provesti u obiteljskoj ordinaciji, u hitnoj ili na bolničkom hitnom prijamu, prije no što dobije pravo na novu specijalizaciju – iznosi svoj prijedlog Igor Vrga.

Smatra da bi bolnica koja za specijalizaciju liječnika plaća oko 250 tisuća eura morala imati neko jamstvo da će se taj liječnik vratiti u tu bolnicu. Ovako su, kaže, ravnatelji taoci sustava jer ne mogu planirati kadrove, a time ni jamčiti zdravstvenu skrb građanima tog područja. Ako ne zaštitimo opće bolnice, upozorava, ovakve “igre gladi” slomit će sustav prvo na njegovoj periferiji, što će se onda preliti i na centar države. Ne tražimo robovlasništvo, već samo odgovornost prema javnom novcu i pacijentima, poručuje ravnatelj sisačke bolnice.

S njim se slaže i dr. Sandra Čubelić, ravnateljica Opće bolnice Gospić. Napominje kako je od gubitka 200-tinjak tisuća eura za specijalizaciju, još veći gubitak nemogućnost planiranja.

– Mi smo planirali određenu djelatnost, opremili određenu ambulantu, odnosno operacijsku salu kirurškim instrumentarijem, a to su veći troškovi od same specijalizacije. A na kraju ne možemo planirati kadar niti pružiti zdravstvenu uslugu – kaže dr. Ćubelić.

Jedini alat “za preživljavanje” malih bolnica u ovom je trenutku suradnja među bolnicama, pa i u Gospić dolaze liječnici iz većih bolnica. O kojem se opsegu međubolničke suradnje radi, govori i podatak da se trećina svih dopusnica za dopunski rad liječnika u drugoj ustanovi odnosi na rad u drugoj javnoj bolnici. Bolnice su dale 3217 dopusnica kojima je dvojni rad dopušten za 2122 liječnika, a trećina od toga odnosi se na rad u drugim javnim bolnicama, dok se dvije trećine tiče rada kod privatnika.

Vanjski suradnici na cijeni

Da su se “igre gladi” intenzivirale i olakšana fluktuacija liječnika povećala cijenu dodatnog rada liječnika, svjedoči i dr. Mato Devčić, ravnatelj Opće bolnice Tomislav Bardek – Koprivnica.

Trenutačni nedostatak specijalista kompenziraju zahvaljujući suradnji s KBC-ovima, na čemu je zahvalan. Kako bi sačuvao liječnike koji su ostali, a istodobno nastojeći skratiti liste čekanja, posao je raspodijelio tako da vanjski suradnici pokrivaju najvećim dijelom specijalističko-konzilijarnu zaštitu (specijalističke preglede, dijagnostiku itd.), dok koprivnički liječnici dežuraju i rade na odjelima.

– Dakle, osiguravaju kontinuitet na odjelu i ne moraju se još rastrgnuti u poliklinikama – kaže Devčić. Uvjeren je, međutim, da je nedostatak specijalista u manjim bolnicama kratkoročni problem i da će centralne specijalizacije situaciju u budućnosti stabilizirati.