U tri desetljeća koliko David Dewey iz Minneapolisa skuplja kineske antikvitete, na desetke ih je donirao svojim omiljenim muzejima, čime je značajno obogatio zbirku Instituta za umjetnost u svom rodnom gradu. Kao i fakulteta Middlebury College u Vermontu, gdje je studirao mandarinski jezik.

No kaže kako su njegovi dani darivanja prošli, a zaustavile su ih smjernice koje sada većina muzeja mora pratiti pri prihvaćanju donacija. “Jednostavno ih neće uzeti, ne mogu ih uzeti”, kaže.Alan M. Dershowitz, profesor prava na sveučilištu Harvard, nalazi se u sličnoj zakonskoj zamci. Ovaj kolekcionar antikviteta žarko želi prodati egipatski sarkofag kojega je početkom 1990-ih kupio od kuće Sotheby’s. Međutim to mu je onemogućeno jer aukcijske kuće sada imaju puno strože propise o predmetima koje preuzimaju s namjerom preprodaje. “Nemam dokaza o tome kada je taj sarkofag napustio Egipat”, pojašnjava Dershowitz.Diljem Sjedinjenih Američkih Država mjere uvedene s ciljem sprečavanja trgovanja ukradenim artefaktima samo otežavaju kolekcionarima donacije ili prodaju kulturalnih blaga. Muzeji sada uglavnom više ne žele artefakte koji nemaju dokumente o povijesti onkraj 1970., datuma određenog od strane Udruge ravnatelja umjetničkih muzeja. Navedena pravila dočekana su s oduševljenjem u zemljama koje žele vratiti artefakte i kod arheologa koji žele proučavati predmete u njihovom prirodnom okružju. No zbog ove sveobuhvatne promjene stava kolekcionari su pretrpani predmetima za koje tvrde kako su ih prije dosta godina kupili u dobroj vjeri. Kolekcionari i oni koji ih podržavaju tvrde kako će sami muzeji, stipendije na području kulture te sporni predmeti imati najviše problema zbog ove zabrane važnih darova. Kate Fitz Gibbon, odvjetnica pri organizaciji Cultural Policy Research Institute iz Santa Fea u Meksiku upozorava da “ako nastavimo ovim putem, nećemo stvoriti novu generaciju kolekcionara, donatora i pokrovitelja drevne umjetnosti, bar ne u SAD-u”. Drugi pak smatraju njezin stav pretjeranim. “Tijekom skupljanja antikviteta uništi se puno više toga nego što se očuva”, smatra Ricardo J. Elia, profesor arheologije na Bostonskom sveučilištu i stručnjak za svjetsko tržište umjetninama. “Pljačke nalazišta potaknute su upravo tržištem umjetninama, to jest ponudom i potražnjom.”

Stoljećima su upravo kolekcionari igrali važnu ulogu u određivanju ukusa glede umjetnina te služili kao glavni oslonac muzejima. “Kolekcionari znaju da je bez dokaza nemoguće doznati je li neki predmet izvorno dobiven ilegalnim ili legalnim sredstvima”, kaže Neil J. Brodie, arheolog i bivši ravnatelj organizacije Illicit Antiquities Research Centre pri sveučilištu Cambridge.Nastojanja u vezi strožih smjernica ojačala su nakon velikih skandala vezanih uz kupnju artefakta u Muzeju J. Paul Getty u Los Angelesu i drugim ustanovama, što je u konačnici i dovelo do novih spornih mjera. Njima se muzejima savjetuje da se uzdrže od kupnje ili zaprimanja predmeta koji ne prolaze ispit 1970. godine ili nemaju izvoznu dozvolu iz zemlje porijekla. Prije nekoliko godina organizacija Cultural Policy Research Institute procijenila je da se čak 111.900 drevnih predmeta iz grčke, rimske, etruščanske i sličnih kultura nalazi u posjedu privatnih kolekcionara iz SAD-a te da većina njih nije prošla “provjeru podrijetla”. Arthur A. Houghton III., predsjednik te organizacije, predlaže pokretanje svojevrsne amnestije za kolekcionare koji izlože činjenice i fotografije potencijalno spornih artefakta u “vjerodostojnoj i neutralnoj” bazi podataka. Ukoliko u tijeku nekoliko godina nitko ne bude potraživao taj predmet, njegovo vlasništvo se više neće moći osporavati.Kolekcionari strahuju da će u slučaju da predmete za koje nemaju preporučene dokumente stave na prodaju biti izloženi tužbama drugih država ili da će im ih u njihovo ime zaplijeniti američka vlada. Dershowitz kaže da nije uzrujan zbog činjenice da ne može prodati drveni egipatski sarkofag kojega je kupio od aukcijske kuće Sotheby’s. Istodobno, priznaje, kod kuće ima još jedan egipatski sarkofag kojega nije ni pokušao prodati. “Njega držim u kući”, kaže, “u hodniku”.

Ralph Blumenthal i Tom Mashberg