Jayshree Punjabi (40), iz Surata u Indiji, nedavno je kupila klimatizacijski uređaj u trgovini Vijay Sales u Mumbaiju. Jayshree je prvi takav uređaj kupila prije 10 godina te ih sada posjeduje tri. “Gotovo svako kućanstvo u Suratu sada ima više od jednoga rashladnog uređaja”, tvrdi Jayshree. “Djeca ih vide na televiziji i počnu zahtijevati da ih kupite.”

Klimatizacijski uređaj postao je statusnim simbolom srednje klase u zemljama u razvoju. Smatra ga se obveznim dijelom djevojčina miraza. No dok klimatizacijski uređaji niču na prozorima i u izlozima trgovina diljem svijeta, znanstvenici su sve zabrinutiji zbog učinka njihovih pogonskih plinova. Svaki od tih plinova znatno pridonosi globalnome zatopljenju.Prodaja klimatizacijskih uređaja u Kini i Indiji porasla je za 20 posto godišnje zahvaljujući jačanju tamošnje srednje klase. Cijene uređaja postaju sve povoljnijima, a temperature rastu s klimatskim promjenama. Uporaba plinova u klimatizacijskim uređajima u glavnini je regulirana Montrealskim protokolom, dokumentom iz 1987. godine kojime su vlade nastojale zaštititi ozonski omotač. Najstariji rashladni uređaji koji su koristili spojeve klorofluorougljične vrste (CFC) povučeni su iz uporabe zbog štetnosti za ozonski sloj. No sporazum iz Montreala zanemaruje neke opasne učinke novih plinova. Mjeren masom, njihov je doprinos globalnome zatopljenju nekoliko tisuća puta veći no učinak ugljičnoga dioksida. Predviđanja vodećih znanstvenika govore kako će se čak do 27 posto globalnoga zagrijavanja do 2050. godine moći pripisati djelovanju najnovijih plinova u klimatizacijskim uređajima. Dakle, čini se kako sredstvo sprečavanja jedne svjetske ekološke katastrofe sije sjeme druge. “Preostalo je vrlo malo dragocjena vremena da se nešto poduzme”, tvrdi Stephen O. Andersen, dopredsjednik tehničke i ekonomske radne skupine za Montrealski protokol. Klorofluorugljični spojevi danas se zamjenjuju plinovima poznatima pod kraticom HCFC, čije je štetno djelovanje na ozonski sloj zanemarivo. Koncentracija novih plinova više je no dvostruko veća u odnosu na stanje prije 20 godina te doseže rekordne visine. Razine koncentracije novijih plinova bez štetnoga učinka po ozonski sloj također su u snažnome porastu zbog zaokreta industrijaliziranih zemalja ka ekološki prihvatljivim plinovima.

Novi klimatizacijski uređaji u Sjedinjenim Američkim Državama sada koriste novo rashladno sredstvo koje ne šteti ozonu. No toplinski učinak toga sredstva 2100 puta je snažniji od učinka ugljičnoga dioksida. Montrealskim protokolom ne može se kontrolirati povećana uporaba tih novih rashladnih sredstava jer sporazum regulira uporabu samo onih plinova koji štete ozonskome omotaču. Protokol predviđa da zemlje u razvoju poput Kine i Indije smanje potrošnju HCFC-a za 10 posto do 2015. te da iduće godine započnu prijelaz s HCFC-a na plinove koji manje oštećuju ozon. SAD i druge bogate države vrše pritisak na zemlje u razvoju kako bi izabrale one plinove koji ne pridonose globalnome zatopljenju. SAD zapravo naređuje zemljama u razvoju da učine ono što je on propustio učiniti. Problem je u tome što novi i bolji rashladni plinovi još nisu dostupni na tržištu. Uređaji i plinovi koji ne pridonose globalnom zatopljenju već postoje. No ti proizvodi zahtijevaju regulatorna odobrenja i nove sigurnosne standarde jer su plinovi u njima često zapaljivi ili otrovni. Dok prihodi od sadašnje generacije rashladnih uređaja rastu, a prava regulacija uporabe HCFCa još nije na snazi, nema stvarnih poticaja za izbacivanje nove tehnologije na tržište. “Trenutačno nema dobrih rješenja”, smatra Rajendra Shende, nedavno umirovljeni čelnik UNova programa za ozonski omotač sa sjedištem u Parizu.Nasini su znanstvenici 2006. ustanovili kako se ozonski sloj obnavlja. No pobjedničko je raspoloženje zasjenjeno rastom emisija nove generacije plinova iz klimatizacijskih uređaja. Kolateralna posljedica zadebljanja ozonskoga sloja proizvodnja je stanovite količine topline, no mnogo je opasnija činjenica da novi rashladni plinovi reflektiraju Zemljinu toplinu u atmosferu.

Kada su pravila protokola utvrđena sredinom 1980ih, potražnja za klimatizacijskim sustavima u zemljama u razvoju bila je neznatna. Međutim, 55 posto novih klimatizacijskih uređaja u 2011. prodano je u azijskopacifičkoj regiji, kamo se preselila i industrijska proizvodnja klimatizacijskih sustava. Više od 70 posto klimatizacijskih uređaja za kućanstva prošle je godine proizvedeno u Kini, za izvoz kao i za potrebe tamošnjega tržišta. Najčešće korišteni rashladni plin je HCFC-22. U SAD-u zakoni brane prodaju novih klimatizacijskih uređaja koji sadrže HCFC, ali su trgovine počele prodavati prazne spremnike koji se mogu napuniti jeftinim plinom nakon ugradnje uređaja, što omogućuje nastavak uporabe ovog opasnog plina. Potiskivanje HCFC-a s tržišta jedan je od najjeftinijih načina smanjenja globalnoga zatopljenja, smatra Durwood Zaelke, predsjednik Instituta za upravljanje i održivi razvoj. No Indija, Kina i Brazil žale se kako bi te mjere mogle usporiti njihov razvoj. Sve prihvatljive zamjene za klimatizacijske uređaje koje se trenutno razvijaju zaštićene su patentom, zahtijevaju ugradnju nove opreme, moraju biti podvrgnute testiranju ili za njih još nisu osmišljene odgovarajuće detaljne regulativne mjere.

“To se čini jednostavnim, no nova tehnologija nije standardizirana i dodatno opterećuje našu zemlju”, izjavio je pripadnik kineske delegacije Wang Yong na sastanku u travnju u Montrealu, gdje se raspravljalo o prilagodbi novim zahtjevima stručne javnosti.“Zemlje u razvoju već imaju dovoljno poteškoća s restrukturiranjem tržišta klimatizacijskih plinova. Uz to, sada im pak kažete: Ne činite ono što smo mi činili. Jasno je zašto to izaziva uzrujanost”, ističe Suely Carvalho, brazilska načelnica Odjela za Montrealski protokol i kemijske supstance pri Programu Ujedinjenih naroda za razvoj.Politički utjecajni proizvođači poput tvrtki Gujarat Fluorochemicals u Indiji, Zhejiang Dongyang Chemical Company u Kini i Quimobásicos u Meksiku iznimno su dobro zaradili na proizvodnji rashladnih kemijskih sredstava. Te tvrtke čak primaju i znatne poticaje za proizvodnju od UNa. Proizvođači ne žele žuriti s uvođenjem novih tehnologija na tržište dok ne postane izvjesnije koje će inovacije potrošači prihvatiti, tvrdi Mack McFarland, klimatski stručnjak iz tvrtke DuPont. “Nova je tehnologija dostupna”, naglašava Markus Wypior iz GIZ Proklime, njemačke državne agencije koja se bavi promicanjem ekološki prihvatljivih klimatizacijskih sustava u Indiji i Kini. “Dobro je poznata. Dokazana je – iako ne na velikom uzorku. Zašto onda nema pomaka?”

Elisabeth Rosenthal i Andrew W. Lehren