Blok umirovljenici zajedno (BUZ) poslao je priopćenje u kojem su se osvrnuli na nedavne izjave premijera Zorana Milanovića. Priopćenje prenosimo u cijelosti:

“Nakon vladina filmića u kojem su nabrojali sve svoje velike ne/uspjehe u prethodnih šest mjeseci svoje vladavine, lijepo je bilo za vidjeti odnosno ćuti da i sam premijer ima još ponešto važno o svemu tome kazati svekolikoj hrvatskoj javnosti. U svom intervjuu koji je dao za jednu nacionalnu TV postaju je bilo dosta toga vrlo zanimljivog o temama kao što je ponašanje Vlade u svezi Dana državnosti, nizu poskupljenja u samo pola godine, o tome kako najbolji državnici u pravilu dolaze nespremni (čitaj nesposobni), o prekonoćnoj promjeni mišljenja o kolektivnim ugovorima, pa do toga kako članovi Vlade nisu hrvatski lobisti u već „zagovaratelji“ Hrvatske itd itd.. Da nije bilo dijela razgovora na temu Čačić, mogli bi smo slobodno kazati da je premijer Milanović izuzev u svezi slučaja Čaćić uglavnom dao već očekivano uopćene odgovore na sva konkretna pitanja.

Dio pak koji se odnosio na slučaj Čačić i pored velikog truda Milanovića ipak baca jedno sasvim drugačije svjetlo kako na samog premijera tako i na cijelu Vladu RH. Nije sporno to što Milanović kao predsjednik Vlade RH želi stati u zaštitu svog člana i koalicijskog partnera, ali jest način kojim želi uvjeriti Hrvatsku (i ne samo) javnost da u Čačićevim postupcima nema ništa radi čega bi ga trebalo osuđivati, jer kako premijer Milanović naglašava, takva nezgoda se „mogla dogoditi svakome“. Da apsurd bude još veći Milanović kao svoj jaki argument navodi i neki primjer u kojem je i on jednom prilikom kao vozač pri brzini od 130 km/h u dugačkom zavoju na trenutak izgubio nadzor nad vozilom, no sve je kako Milanović naglašava na sreću ipak završilo bez posljedica, no to ga je podsjetilo na Čačićev slučaj, te se i sam upitao da li je zbog tog slučaja postao lošiji čovjek.

Naravno da će mo se svi složiti kako je odgovor na postavljeno pitanje negativan, ali naravno samo u Milanovićevu slučaju što nikako ne vrijedi kada se radi o slučaju prvog potpredsjednika Vlade Čačića. Radimiru Čačiću prometna nesreća u Mađarskoj naime nije bila prva prometna nesreća kako bi se na prvi mah dalo zaključiti ili to retoričkom bravurom neizravno sugerira Milanović, ali jest prva sa tragičnim posljedicama, i upravo ta činjenica dezavuira Milanovića i sav njegov uzaludan napor da pred javnošću relativizira Čačićevu krivnju i odgovornost. Ako je dakle činjenica da je Čačić imao više prometnih nesreća, dakle i prije ove u kojoj su poginule dvije osobe, ali isto tako i poslije navedene, onda nikako ne možemo govoriti o tome da se u njegovu slučaju radi o nečemu što se može dogoditi i svakome drugom. Ako dakle netko zna, a Čačić to iz svojih vozačkih iskustava zasigurno zna, da sjedajući za volan predstavlja veliku opasnost za sebe i druge, onda to nikao nije niti može biti slučaj već se radi o njegovu „svjesnom odabiru“ što je sa etičke točke puno gore odnosno pogibeljnije od e-maila kojeg premijer Milanović uzima kao primjer kojim nastoji tumačiti kao veći krimen i od ovog Čačićevog. Po svemu navedenom izgleda da je upravo premijer Milanović taj koji brka kruške i banane.”

(pd)