RANWAN, Indija — U ovom selu na sjeveru Indije, radnici rastvaraju goleme pakete spaljene ili pokvarene riže dok se u blizini muhe skupljaju oko pokvarene pšenice. Lokalni stanovnici kažu da spomenuta riža već nekoliko godina stoji uz cestu te da je sada prodaju pecari koja će ju pretvoriti u alkohol.
Samo 290 kilometara južnije, u siromašnoj četvrti u predgrađu New Delhija, Leela Devi s mukom pokušava prehraniti svoju četveročlanu obitelj majušnim obrocima lepinja i krumpira. Kaže da je to sve što si može priuštiti od invalidnine i neredovite suprugove plaće. Njezina obitelj pripada skupini od 250 milijuna Indijaca koji nemaju dovoljno hrane. To je paradoks obilja u indijskom prehrambenom sustavu. Na krilima poljoprivrednih inovacija i obilnih subvencija, Indija sada proizvodi toliko hrane da ima veće zalihe žita od svih zemalja na svijetu osim Kine te dio proizvoda izvozi u države kao što su Saudijska Arabija i Australija. A opet, petina stanovnika joj je pothranjena, dvostruko više nego u ostalim zemljama u razvoju poput Vijetnama i Kine — sve zbog sveprisutne korupcije, pogrešnog upravljanja i propusta projekata koji bi trebali siromašnima osigurati hranu. “Razlog zašto smo suočeni s ovim problemom jest naše odbijanje da raspodijelimo žitarice koje otkupimo od poljoprivrednika onima kojima su stvarno potrebne”, kaže Biraj Patnaik, savjetnik indijskog Vrhovnog suda za pitanje hrane. “One zaslužuju biti jedino u trbusima gladnih.” Nakon godina zanemarivanja ovog problema, populistička nacionalna vlada sada razmatra zakon kojim bi se ulile dodatne milijarde dolara u sustav i udvostručio broj ljudi koje se opskrbljuje hranom te koje bi tada došle do dvije trećine stanovništva. Predloženi zakon također bi siromašnima omogućio kupnju veće količine riže ili pšenice po nižim cijenama. Zagovornici tog novog zakona smatraju da će on pridonijeti ostvarenju cilja da u Indiji, drugoj po broju stanovnika zemlji na svijetu, odmah nakon Kine, više ne bude gladnih. No njegovi kritičari tvrde da će bez temeljnih reformi sustava samo dodatno produbiti državni proračunski deficit i obogatiti dužnosnike koji rutinski kradu hranu s raznih razina distribucijskog lanca. Indijska prehrambena politika ima dva središnja cilja — omogućiti poljoprivrednicima više i dosljednije cijene za usjeve nego što bi dobili na otvorenom tržištu te prodaju prehrambenih žitarica siromašnima po nižim cijenama nego što bi platili u privatnim trgovinama.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu