Američki dužnosnici koji nastoje uništiti industriju opijuma u Afganistanu ne nalaze utjehu u vijestima da lisne uši i vremenske nepogode uništavaju ovogodišnji usjev maka na jugu zemlje. Naime, oni su svjesni da u takvim godinama cijena opijuma vrtoglavo poraste te da slijede još brojniji usjevi. “Očajan sam, što da radim?”, kaže Mohammed Amin, uzgajivač maka iz grada Tirin Kot u pokrajini Oruzgan koji je ove godine uspio dobiti samo jedan kilogram opijumskog maka, za razliku od prošle godine, kada je dobio 15 kilograma.

“Nemam novca za započinjanje nekog drugog posla, a ako ne nastavim s uzgojem maka, ne mogu očekivati zaradu.”Primamljivost zarade od maka kako za proizvođače i preprodavače, tako i za državne dužnosnike te talibanske zapovjednike nagnala je posebnog izaslanika za Afganistan Richarda C. Holbrooka da 2008. godine napiše: “Razbijanje narkodržave u Afganistanu je od ključne važnosti. U suprotnom slučaju, sve će propasti.” No uoči odlaska tisuća američkih vojnika, neki dužnosnici neslužbeno priznaju kako je mogućnost da se to dogodi prije kraja NATO-ve misije 2014. iznimno mala. A pomoć sa Zapada također je sve manja i manja, pa će opijum vrlo vjerojatno postati još važniji za afganistansko gospodarstvo, smatra Jean-Luc Lemahieu, ravnatelj Ureda Ujedinjenih naroda za drogu i kriminal u Afganistanu.Diljem države broj pokrajina u kojima nema maka, a koji je 2010. dosegnuo vrhunac od čak njih 20, sada je pao na 17. Hektari usjeva maka 2010. ponovno su postali brojniji nakon smanjenja prethodne godine. Prema podacima UN-a, državne službe, koje su se donekle poboljšale pod novim afganistanskim vodstvom složnim oko borbe protiv narkotika, zaplijene samo 3,5 posto od ukupno 340 metričkih tona heroina, koliko svake godine izađe iz ove zemlje. U međuvremenu je cijena opijuma porasla za više od 50 posto u odnosu na prošli mjesec, pa sada on stoji preko 320 dolara po kilogramu. Mohammed Amin kaže da ništa ne može zamijeniti opijum: “Mak je uvijek dobro imati jer ga uvijek možete prodati. On je poput zlata, bilo kad ga možete prodati za gotovinu.” Afganistanski ministar za borbu protiv narkotika Zarar Ahmad Muqbel Osmani pojačao je uništenje usjeva maka u područjima u kojima se mogu uzgajati druge biljke. No frustrira ga opće neprovođenje zakona. Upitan što je potrebno za rješenje ovog problema, šturo je odgovorio: “Politička volja.”

Često curenje informacija upropasti planirane policijske racije, politički pritisci rezultiraju puštanjem glavnih preprodavača na slobodu, a ima i lokalnih političara, kao i policijskih službenika koji su dio trgovine makom pa programe uništavanja usjeva koriste za napad na konkurente. U ranim danima nakon invazije 2001. godine, mak se uzgajao na polovici zemljišta na kojima se danas nalaze usjevi, što je djelomično bila baština talibanske zabrane opijuma. Kad su Amerikanci istjerali talibane iz zemlje, mnogi paravojni vođe uključeni u trgovinu drogom postali su im saveznici, zbog čega se kultura nekažnjivosti još čvršće ukorijenila. Britanske su snage 2005. godine pronašle gotovo 9000 kilograma opijuma u uredu guvernera pokrajine Helmand, Shera Mohammeda Akhundžada, saveznika predsjednika Hamida Karzaija. Na zahtjev Britanaca uklonjen je s dužnosti, samo da bi se kasnije pojavio u senatu. Dvije godine kasnije zabilježeno je rekordnih 193.000 hektara pod usjevima maka, a američki veleposlanik William B. Wood lobirao je za zaprašivanje, odnosno uništavanje usjeva iz zraka. U britanskom tisku zbog toga je dobio nadimak “Kemijski Bill”. Jednom je pokušao prevladati skepsu predsjednika Karzaija glede zaprašivanja ponudom da će sjesti u oblak pesticida odjeven samo u kupaće gaćice ako će time dokazati da su te kemikalije neopasne za ljude. Istodobno su Amerikanci poučili afganistanske odvjetnike i suce koji su prešli na sudove za droge, a koje javnost smatra vrlo uspješnima jer su 2011. obradili ukupno 635 slučajeva. Bili su optuženi i policijski službenici koji su preprodavali heroin. “Uzgoj maka ne predstavlja jednostavan izbor”, kaže Tahir Khan, seoski vođa s istoka Afganistana. “Svjesni smo opasnosti i prijetnje od strane vlade, a i treba naporno raditi na zaštiti usjeva. Ali ljudi su siromašni i nemaju drugog izbora.”

Alissa J. Rubin i Matthew Rosenberg; Taimoor Shah izvještava iz Kandahara u Afganistanu