O stanju u građevinskom sektoru razgovarali smo s Trpimirom Renićem, direktorom tvrtke Cemex i predsjednikom Izvršnog odbora FIC-a, udruženja stranih ulagača.

Cemex je veliki ulagač, koliko je i u što točno Cemex ulagao u razvoj svog poslovanja u Hrvatskoj?

Cemex je u velike investicije te u modernizaciju i zaštitu okoliša uložio više od 880 milijuna kuna. Tijekom prošle godine, unatoč krizi, u modernizaciju je uloženo više od 57 milijuna kuna, a dovršili smo i veliko ulaganje u sanaciju klinker hale (38 milijuna kuna) kako bi se osigurala potpuna kontrola difuznih izvora emisija u okoliš. Završen je i projekt uklanjanja starih objekata u tvornicama vrijedan oko 34 milijuna kuna te niz manjih projekta. Trenutno je najveća investicija izgradnja postrojenja za prihvat, privremeno skladištenje i doziranje drvne sječke vrijedna 23 milijuna kuna. Jedna od većih investicija ove godine je i priključivanje tvornica cementa Sv. Juraj i Sv. Kajo na sustav kanalizacijske mreže Eko Kaštelanski zaljev vrijedna više od 14 milijuna kuna, a u tijeku je i niz manjih investicija s ciljem poboljšanja utjecaja na okoliš i optimizacije proizvodnog procesa. Kao što vidite, bez obzira na loše stanje u građevinskom sektoru, stalno ulažemo u kvalitetu naših pogona i poslovanja.

Koji su sada izazovi cementne industrije u Hrvatskoj, u čemu vidite dobre trendove ili potencijale razvoja, a u čemu su loši trendovi? Vidite li šanse za cementnu industriju u pokretanju novog investicijskog ciklusa (prema najavi Vlade)?

Najveći izazov jest kolaps aktivnosti u građevinarstvu u zadnjih nekoliko godina i smanjenje potrošnje cementa u regiji, prema našim procjenama, za više od 45%. Takav pad potražnje je nemoguće nadoknaditi izvozom, jer je konkurencija na Mediteranu u mnogo povoljnijem položaju po pitanju troškova. Također, naš zakonski i društveni okvir ne dozvoljavaju da se brzo smanjuju troškovi kako bismo postali konkurentniji. Na primjer, mi moramo plaćati izravne naknade za emisije CO2, koje nitko u Europskoj uniji ne mora plaćati. Drugi veliki izazov je naša želja i zakonska obveza da smanjimo emisije CO2 i s tim vezan nedostatak zamjenskih goriva koji su prema direktivama EU CO2 neutralni – uglavnom razne vrste biomase i goriva iz otpada. Ovo je gorući problem za našu industriju, jer ćemo već od početka sljedeće godine morati plaćati kazne za svaku tonu CO2 iznad dozvoljenih granica. Dobrih trendova, nažalost, nema previše, ali mogu navesti konačno prihvaćanje tehničkog propisa za betonske kolnike. Za razliku od drugih zemalja, sve naše ceste se grade od asfalta, bez obzira što se beton pokazao kao dugoročno jeftiniji i održiviji materijal. Nadamo se da će ulagači u cestogradnji biti otvoreni prema novim kvalitetnijim rješenjima, koji koriste domaće materijale kao što je beton. Pokretanjem investicijskog ciklusa Vlada će svakako pomoći građevinskoj operativi i to podržavamo i pozdravljamo. Jedino upozoravam da moramo brže rješavati nagomilane probleme, jer će u protivnom doći do propasti hrvatskih građevinskih tvrtki.

Kako Vam je na čelu FIC-a (Foreign Investors Council ), što je ta udruga prepoznala kao probleme investitora koji se najžurnije moraju rješavati?

Prihvatio sam čelnu funkciju FIC-a na prijedlog ostalih članova udruženja, iako želim naglasiti kako su svi u FIC-u vrlo angažirani i vrlo svjesni problema koji muče strane ulagače. Dolazim iz, za hrvatske i svjetske prilike, velike tvrtke koja radi u krizom značajno pogođenom sektoru. Pored posebnih tema kojima se kao direktor CEMEX Hrvatska bavim, susrećem se i sa svim zajedničkim problemima stranih, ali i domaćih ulagača u Hrvatskoj. Prioriteti kojima smo se u FIC-u odlučili baviti su stvaranje boljih poslovnih uvjeta za ulaganja – željeli bismo vidjeti otvorena vrata za strane ulagače na svim razinama – administrativnoj, među građanima, kod medija.

Često se govori o tome da nismo bili dovoljno fleksibilni prema stranim investitorima. Kako to tumačite i što bi se moglo odmah mijenjati kako bi država stranim investitorima olakšala poslovanje? Imate li kakvih praktičnih primjera iz vlastitog iskustva? Što najviše odbija strane investiture?

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno

Fleksibilnost nije najveći problem, već su to neizvjesnost i nekonzistentnost vezana uz propise i dogovore koji se u jednom trenutku postignu, npr. u zakonodavnom dijelu, da bi se za koji mjesec stvari potpuno okrenule i promijenile na štetu investitora. To je pogubno za ulagače i oni bježe iz takvih zemalja, a činjenica je da imaju alternativu. Hrvatska bi trebala biti svjesna da je ona ta koja se mora jako potruditi stvoriti povoljne i privlačne uvjete investitorima, podržati ih tijekom ulaganja i što dulje ih zadržati. Druga negativna stvar u odnosu na druge zemlje je skupi državni i ostali neproizvodni aparat koji rezultira relativno skupom radnom snagom. Praktičnih primjera ima mnogo, ali mogu navesti jedan skori – u tri različita grada smo na tri suda dali isti zahtjev za naplatu potraživanja ovrhom. Sva tri suda su različito pristupila predmetima, a radilo se o istim uvjetima. Kako objasniti ulagaču da se zakon tumači različito u Zagrebu, Splitu i Sinju?

Koliko je kvalitetan dijalog politike / države i gospodarstva u Hrvatskoj? Kako FIC tome može pomoći?

Kvaliteta dijaloga se treba i može poboljšati, ali isključivo ulaganjem napora obiju strana – i države i gospodarstva. Sebe vidimo kao jedan od agilnih pokretača takvog dijaloga i sve naše inicijative su usmjerene na to.

Kakva su vaša očekivanja od novog ministra graditeljstva i prostornog uređenja Ivana Vrdoljaka?

Gospodin Vrdoljak vrlo ozbiljno pristupa problemima u svom resoru, a zasad imamo dojam da svaki projekt poduzima stručno i s velikom željom da što praktičnije pristupi brzim i stalnim rješenjima. Pokazuje da je spreman saslušati struku i otvoreno razgovarati sa svim bitnim sudionicima sektora i očekujemo da će tako i dalje ostati. Za građevinski sektor je iznimno važno da se odluke donose brzo, ali da su dugoročno održive te da se uzmu u obzir svi aspekti poslovanja.

Kao jedan od ključnih problema koji muče građevinare spominju se fiksne cijene – neki navode kako se problem javlja kod dugoročnih projekata gdje od dana ugovaranja posla pa do završetka radova prođe određena količina vremena a cijene rastu pa dolazi i do rasta troškova koji nisu ukalkulirani u ugovore i to dovodi do propasti građevinskog sektora. Kako riješiti taj problem?

Pitanje fiksnih cijena se relativno lako riješi jer rješenja postoje, ne trebamo izmišljati toplu vodu. Važnije pitanje je uloga države i državnih poduzeća u velikim investicijama, koliko efikasno i kvalitetno može država upravljati takvim projektima. Veliki je broj optužbi zbog sukoba interesa, loših ugovora, netransparentne javne nabave – ukratko, korupcije kad su veliki projekti u pitanju. Sad očekujemo od istih organizacija da rade na drugi način i da nas pogurnu da se izvučemo iz krize. Smatram da moramo promijeniti način razmišljanja i da moramo više uključiti privatni sektor u svim aspektima, a da država stvara kvalitetni zakonski okvir i kontrolira ponašanje gospodarstva unutar tog okvira.

Koje su tri ključne stvari kojima će se FIC baviti pri privlačenju stranih ulaganja? Koje su tri glavne poruke koje će slati investitorima?

FIC je osnovan u siječnju ove godine s ciljem uspostavljanja dijaloga i suradnje s nadležnim državnim tijelima i na taj način prevladavanja poteškoća s kojima se susreću strani ulagači u Hrvatskoj. FIC predstavlja zajednička mišljenja i stavove svojih članova s ciljem poticanja stranih ulaganja, a razvit ćemo i suradnju sa sličnim međunarodnim i domaćim udrugama. Glavna poruka investitorima jest da kroz našu udrugu mogu jače, jasnije i izravnije ostvariti razgovor s donositeljima odluka te na taj način utjecati na njihovo djelovanje. Pomno pratimo i pozdravljamo najave Vlade o aktivnostima vezanima uz poboljšanje ulagačke, ali i opće poslovne klime u Hrvatskoj. Tek na početku djelovanja, no za sada smo zadovoljni aktivnostima i otvorenošću na koju smo naišli. Na nama je da s još više snage, uz pomoć naših postojećih i novih članova ostvarimo bolje uvjete za ulaganja na što više područja.

FIC je najavio kako namjerava provesti istraživanje o ulagačkoj klimi koja vlada u Hrvatskoj. Je li po tom pitanju išta učinjeno?

U tijeku je izrada „bijele knjige“ o stranim ulaganjima na kojoj zajednički rade svi članovi FIC-a, uz podršku vodećih domaćih stručnjaka iz područja ekonomije. Smatram da na ovom projektu radi tim koji je dobar poznavatelj prilika u kojima posluju strani ulagači, kao i prepreka s kojima se suočavaju. Oni će svoja znanja, konkretna iskustva i prijedloge za prevladavanje pojedinih pitanja unijeti u taj dokument. Naša je namjera predstaviti FIC-ovu „bijelu knjigu“ poslovnoj i široj javnosti tijekom ove jeseni.

FIC-u neki predbacuju da je okupio tvrtke koje su ili monopol (navodeći pritom Inu) ili ‘kartelizirani oligopol’… Kako odgovarate na te kritike?

Odlučno odbacujem ovu Vašu tvrdnju i priznajem da nisam čuo ništa slično vezano uz FIC. Naše udruženje okuplja tvrtke iz različitih industrija, a namjera nam je okupiti što više članova iz svih sektora, kao i stručnjake za pojedina područja gospodarstva i ulaganja. Intenzivno radimo na stvaranju zajedničke platforme koja se bavi pitanjima koja strani ulagači trebaju i žele rješavati. Iz perspektive različitih industrija želimo prenijeti poruke za koje mislimo da su nužne za promjenu percepcije Hrvatske kao zemlje poželjne za ulaganje i privlačenje stranih ulagača. Tvrtke koje su okupljene u FIC-u su među pojedinačno najvećim investitorima u RH u svojim industrijama te mogu s iskustvom voditi dijalog o bitnim ekonomskim temama.

Je li FIC odradio konkretne razgovore s nekom konkretnom stranom firmom koja je iskazala interes za ulaganje u Hrvatsku? Ako da- o kojoj je firmi riječ, u što bi ulagala i koliko?

FIC u prvom redu zastupa tvrtke koje već posluju u Hrvatskoj, a svi potencijalni ulagači koji razmatraju dolazak u Hrvatsku bit će dobrodošli.

Cemex Hrvatska provodi SUO postupak za uvođenje zamjenskih goriva (goriva iz otpada – SRF) i već neko vrijeme kao zamjensko gorivo koristi biomasu – kominu (otpad od maslina). Možete li nam reći nešto o tome?

Izrada studije je u tijeku, organizirali smo predstavljanje sadržaja kao oblik ranog uključivanja javnosti, primjedbe i komentari uključeni su u studiju. Studija će uskoro biti dovršena, PUO pokrenut, a građani će imati priliku dobiti sve odgovore na svoja pitanja na našoj web stranici. Stalno provodimo i edukaciju o koristi upotrebe zamjenskih goriva u industriji. Od 2010. prikupljamo kominu masline od uljara čime im omogućujemo da besplatno zbrinu višak komine koju koristimo kao biogorivo u tehnološkom procesu proizvodnje klinkera. U istraživanju o zadovoljstvu korisnika dobili smo vrlo visoku ocjenu naših partnera. Korištenjem biomase CEMEX smanjuje emisije stakleničkih i drugih plinova koje nastaju upotrebom fosilnih goriva, a sigurni smo da će besplatna usluga koju pružamo uljarima značiti da se komina masline neće više nekontrolirano odlagati u prirodu, već će biti zbrinuta na odgovarajući način.

Kako uvođenje zamjenskih goriva utječe na poslovanje i klastersku suradnju (npr. sa centrima za gospodarenje otpadom)?

Uvođenje zamjenskih goriva rješava tek jedan manji dio problema sustavnog i održivog gospodarenja otpadom u RH, ali je ipak važan dio procesa. Poznato vam je da je Hrvatska do kraja 2018. dužna uspostaviti cjeloviti sustav gospodarenja otpadom. U ovom trenutku to izgleda veliki strukturni problem, a i kasni se u provedbi. Gorivo iz otpada proizvodi se u centrima za gospodarenje otpadom iz neopasnog nerazvrstanog komunalnog otpada. Da bi ga se klasificiralo kao gorivo iz otpada ono mora biti obrađeno, homogeno i sastavom odgovarati određenim kriterijima, a ako udovoljava europskim standardima (norma EN 15359) može ga se koristiti kao gorivo za dobivanje energije u industrijskim pogonima. U Europskoj uniji gorivo iz otpada se koristi već skoro tridesetak godina. Dosadašnja iskustva pokazuju da se u procesu proizvodnje cementa mogu koristiti velike količine goriva iz otpada na siguran način, uz značajne koristi.