Tečaj eura i kune prošlog je tjedna obilježio stabilan i kontinuiran trend laganog jačanja eura koji je na međubankarskom tržištu probio razinu 7,30, a nakratko ojačao i na 7,32 kune. Takvo kretanje tečaja ponajprije je posljedica nešto jače potražnje korporativnih klijentata te sve veće aktivnosti institucionalnih investitora. Izdašna korporativna potražnja za eurom u dobroj mjeri se pripisuje sezonski potaknutom rastu uvoza, kao i terminskim kupnjama eura investitora (špekulanata ili pak onih kojima je primarni motiv zaštita od valutnog rizika) koji tipuju na višu razinu tečaja u posljednjem kvartalu. Ukratko, potražnja je posljednjih dana zasjenila utjecaj ponude turističkih deviza, što dio analitičara tumači i rezerviranošću turističkih kompanija u konvertiranju deviznog priljeva jer računaju da bi im s jeseni to moglo biti povoljnije. U većini vodećih banaka i ovaj tjedan predviđaju nastavak trenda laganog slabljenja kune, premda neki pritom naglašavaju tek kategoriju uobičajeno kaskajućeg srednjeg tečaja HNB-a.

Stabiliziranje tečaja
“S obzirom da su izostali jasniji znaci ponude deviza, a da je srednji tečaj HNB-a na početku ovog tjedna još na 7,29 kuna za euro, očekujemo izraženije utjecaje potražnje za devizama te nešto više razine tečaja”, kažu analitičari Raiffeisen banke. I u Zagrebačkoj se banci za ovaj tjedan ponajprije pozivaju na kaskanje HNB-ova srednjeg tečaja za tržišnim te ne očekuju ‘veći skok iznad 7,30 kuna’. U Privrednoj i Hypo Alpe-Adria banci nakon probijanja razine 7,30 očekuju stabiliziranje tečaja u rasponu 7,30-7,33. “Za očekivati je da će se na strani prodaje pored institucionalnih investitora (poput fondova) naći i korporativni klijenti, posebice iz turističkog sektora”, ocjenjuju u Erste banci, predviđajući 7,285-7,315 kuna za euro. Analitičari HAAB-a podsjećaju kako bi se ovoljetni znatno snažniji rast gotovine u opticaju trebao polako početi ispuhivati, uz pad za procijenjenih 500 do 600 milijuna kuna. U roku mjesec dana prognoze banaka ne daju jednoznačne signale, a zajedničko im je da očekuju kolebljiviji tečaj, ali ne i značajnije odstupanje od sadašnjih razina. Nasuprot utjecaju očekivane solidne potražnje za devizama od strane kompanija i institucionalnih investitora većinom ističu nastavak dinamične kreditne aktivnosti banaka te priljev kapitala po osnovi dokapitalizacije nekoliko banaka od većinskih stranih vlasnika.

Dosta kolebljivo
“Završetak glavne sezone godišnjih odmora u kombinaciji s mogućim nagovještajem raspleta oko preuzimanja Plive te još uvijek solidnim turističkim priljevom deviza i snažnom korporativnom potražnjom za devizama u nadolazećim bi tjednima mogao rezultirati prilično kolebljivim tečajem, kažu u Zabi, predviđajući tečaj oko 7,30 kuna. Za Ersteove devizere nastavak trenda podrazumijeva trgovanje u rasponu 7,28-7,33 kune za euro. Uz ocjenu da će tečaj biti dosta kolebljiv te da su mogući ”povremeni veći pomaci tečaja uz malu likvidnost”, samo u Privrednoj banci na mjesečnoj razini tipuju na ponovno jačanje kune, odnosno povratak tečaja ispod 7,30. Prema njima, to bi trebala biti rezultanta nekoliko glavnih čimbenika, među kojima su struktura kredita, Pliva, produžetak turističke sezone te potražnja kompanija za devizama.

Tečaj, kamate, rizici i senzacionalizam

Većinu domaćih građana koji imaju (dugoročne) kreditne obveze zanima kretanje tečaja te kamatnih stopa. O tome više nego dovoljno govori podatak da je više od tri četvrtine kredita građanima ugovoreno s valutnom klauzulom, a više od 90 posto ih je s promjenjivom kamatnom stopom. Ne treba stoga čuditi što su se potkraj prošlog tjedna mnogi uznemirili na senzacionalističku naslovnicu Večernjeg lista o znatnom poskupljenju rata kredita vezanih uz švicarski franak (i to “preko noći”). Jednako tako, razumljivo je i što su istog dana na senzacionalizam reagirali iz uredništva HNB-ova Biltena o bankama koji je u posljednjem broju dao analizu rizika koje nose krediti uz valutnu klauzulu i s promjenjivom kamatnom stopom. Kako je u posljednjih godinu-dvije znatno porastao broj građana koji su iskoristili poticajnu ponudu kredita vezanih uz švicarski franak (s promjenjivom kamatnom stopom), HNB-ovi su analitičari tako upravo na primjeru švicarske valute nastojali približiti pitanje svih rizika koji se preuzimaju općenito zaduživanjem u valutama u kojima nisu iskazani njihovi prihodi i imovina. “Dobronamjerno upozorenje da i sasvim uobičajene, naizgled beznačajne promjene kamata i/ili tečaja mogu utjecati na preuzete obveze i mogućnost njihova urednog izmirivanja ne bi trebalo nikome biti ni povod ni opravdanje za senzacionalizam i proizvoljne tvrdnje”, zaključuju u HNB-u.