Neku je večer u predavaonici na Sveučilištu Yale general Stanley McChrystal dva sata govorio o sukobima u Sjevernoj Irskoj i Južnoafričkoj Republici, a povremeno bi ubacio i ponešto vlastitog iskustva glavnog zapovjednika u Afganistanu. Na prethodnim je predavanjima govorio o Zaljevu svinja i Vijetnamu, a studenti kažu da je do napetih detalja prepričao događaje opisane u članku “Odbjegli general” objavljenome u časopisu Rolling Stone, koji ga je stajao posla. Na seminar generala McChrystala o vodstvu jednako je teško upasti kao i na sam Yale.

Prošlog se semestra na dvadeset mjesta prijavilo čak 200 studenata. “Kad sam tek došao ovamo, očekivali su prosvjede”, rekao je umirovljeni general McChrystal nakon sata, prije nego što se uputio u New Haven na pivo sa svojim studentima. “A bio sam ljut jer se samo devet ljudi usprotivilo mojem angažmanu.” Zajednica u Yaleu uglavnom ga je prihvatila, a i drugi su prestižni američki fakulteti počeli svoja vrata otvarati njegovim kolegama. Admiral Mike Mullen, bivši zapovjednik Združenih vojnih snaga, na Sveučilištu Princeton u New Jerseyju ove će jeseni početi predavati kolegij o diplomaciji i vojnim pitanjima. Admiral Eric Olson, bivši zapovjednik posebnih operativnih jedinica, od rujna će na na Sveučilištu Columbia u New Yorku početi držati kolegij o vojnim strategijama. Sveučilište Harvard redovito poziva generale da održe predavanja i govore. Mnogima koji su studirali tijekom Vijetnamskog rata nepojmljivo je da je general William Westmoreland, zapovjednik američkih snaga na vrhuncu rata, dobrodošao u učionicama prestižnih fakulteta. No otkako je prošao Vijetnamski rat te otkako je 1972. godine ukinuta vojna obveza, vojska se od demoralizirane tvorevinu pretvorila u dobrovoljnu silu koju cijene mnogi Amerikanci. Lani su Harvard, Yale i Columbia ponovno pokrenuli program obuke rezervnih jedinica, nakon što je tijekom Vijetnamskog rata program zabranjen, a kao glavni razlog povratka sveučilišta su navela ukidanje zabrane izjašnjavanja o homoseksualnom opredjeljenju. Dio je to istog vala zapošljavanje vojnih dužnosnika na sveučilištima.

Neki se nastavnici na Yaleu i dalje protive angažmanu umirovljenog generala koji nije član njihova sindikata, koji nema završen doktorat te predaje na civilnom sveučilištu, a kažu da im nije ugodno što je predvodio tajne specijalne napade u Iraku i Afganistanu u kojima su mnogi stradali. Međutim, oni koji ga podupiru kažu da studenti znaju razlučiti između ratnika i rata. “Među studentima gotovo i nema protuvojnih predrasuda”, kaže John Lewis Gaddis, profesor povijesti na Yaleu i ovogodišnji dobitnik Pulitzerove nagrade za biografsko djelo, koji pozdravlja McChrystalov dolazak na Yale. “No to ne vrijedi za nastavnike.” Na seminaru koji je general McChrystal nedavno održao raspravljalo se o tome koliko je vodstvo važno u rješavanju problema kao što je apartheid. O svemu se razgovaralo neslužbeno, studenti o sadržaju seminara ne smiju razgovarati izvan nastave jer general McChrystal svako malo odluta u anegdote o osjetljivim operacijama u Iraku i Afganistanu. Tema njegovih slučajeva iz prakse jest važnost osobnih odnosa u vodstvu, a taj je stav iskazao i na predavanju o članku koji je 2010. godine objavljen u časopisu Rolling Stone, koji je za njegov seminar obvezna literatura, a u kojemu se navode njegove optužbe te optužbe njegovih kolega na račun dužnosnika Bijele kuće. Nakon što je članak objavljen predsjednik Obama ge je otpustio. General McChrystal nije htio komentirati jesu li navodi u članku točni. “Za razliku od nekoga tko ima doktorat, ja ovdje poučavam iz iskustva”, kaže, komentirajući epizodu s časopisom Rolling Stone i svoju vojnu karijeru. “Mislim da to studentima dugujem.”

Elisabeth Bumiller