Zbog maloga nacionalnog tržišta hrvatske su tvrtke u pravilu osuđene na izvoz. A da bi bilo moguće poslovati u stranoj zemlji, najčešće je nužno osnovati tvrtku kćer. Iako većinu trgovinske razmjene ostvarujemo sa zemljama Europske unije, vrlo malo hrvatskih tvrtki osniva vlastito poduzeće u nekoj zemlji EU. I zbog strukture ponude i zbog tradicije poslovanja, hrvatske tvrtke puno polažu na zemlje jugoistočne Europe, bivši SSSR te na zemlje nekadašnjeg nesvrstanog bloka.

‘One-stop’ agencije
Tako, primjerice, u Hrvatskoj djeluje više od 900 austrijskih tvrtki, dok naših u toj zemlji ima tek nekoliko desetaka. Slična je situacija i s Njemačkom i Italijom. S druge strane samo u Crnoj Gori prisutno je šezdesetak poslovnih subjekata iz Hrvatske. Njih dvadesetak tamo ima i svoje tvrtke kćeri. U većini europskih zemalja za osnivanje tvrtke potreban je sličan proces koji se sastoji od pet do deset koraka. Dolazak stranih ulagača mnoge zemlje pomažu osnivanjem “one stop” agencija u kojima se čitav posao može obaviti na jednome mjestu. I Ministarstvo vanjskih poslova pomaže izlazak na strana tržišta. Internetske stranice MVP-a obogaćene su nizom korisnih servisnih informacija koje se mogu pronaći na http://hgd.mvpei.hr/hr/prikazi/. U Njemačkoj formalni čin osnivanja poduzeća traje sat vremena, ali ako se uzmu u obzir potrebne pripremne radnje, u pravilu je riječ o više tjedana, kažu u predstavništvu HGK u Berlinu. Da bi osnovala tvrtka u Njemačkoj, potrebno je sklopiti društveni ugovor, imenovati voditelja poslova, uplatiti početni kapital – 25.000 eura za “d.o.o.” ili 50.000 za “d.d.” – te se prijaviti i upisati u registar trgovačkog suda. U Njemačkoj je raširen pojam “one-stop” agencija, a njihovo je osnivanje u nadležnosti općina, gradova i saveznih zemalja. Pokrenut je i portal www.existenzgruender.de, odakle se može pristupiti “one-stop” agencijama gotovo svih njemačkih gradova i regija.

Dragutin Kamenski, vlasnik i direktor građevinske tvrtke Kamgrad, u Njemčakoj je bio od od 1993. do 2003., a podružnicu u Oberhausenu otvorio je brzo i bez problema. Kao dugogodišnji partneri talijanske tvrtke Calzedonia 2007. otišli su u Srbiju zbog gradnje njihova novog pogona. “Moram priznati da me ugodno iznenadila procedura koja me dočekala u Srbiji pri registraciji tvrtke Kamgrad Srbija. Sve je bilo jako brzo i jeftino”, objašnjava Kamenski. Tržište Srbije zanimljivo je mnogobrojnim hrvatskim tvrtkama kojih je tamo više od 200. Kako pojašnjavaju u Uredu HGK u Beogradu, dozvola se čeka pet dana. Ako se predaje poštom, kao datum i vrijeme podnošenja prijave uzimaju se datum i vrijeme prijama prijave u Agenciji za privredne registre, a ne datum predaje na pošti. Tijekom registracije se plaća taksa od 2140 dinara (otprilike dvadesetak eura) za dobivanje matičnog broja poslovnog subjekta. Nakon toga Agenciji treba dodatno uplatiti još 4500 dinara za troškove registracije i objave. U Srbiji je i poznata zagrebačka slastičarnica Torte i to. No kako pojašnjava Martina Bračić, direktorica i vlasnica tvrtke, oni nisu išli na širenje biznisa otvaranjem vlastitih tvrtki, već su prodali franšizu. Ovaj pravni posao obavljen je u Zagrebu pa su uvjeti i rješavanje možebitnih sporova u nadležnosti hrvatskoga pravnog sustava.

Zapošljavanje suradnika
Helena Hrastnik, voditeljica marketinga Klima opreme, navodi pak lakoću kojom je tvrtka otvorila predstavništvo na Kosovu. Sve je teklo glatko i brzo te je predstavništvo otvoreno za deset dana. “Zaposlili smo suradnika s Kosova i imenovali ga direktorom predstavništva Klima oprema Priština. Naime, jedan od uvjeta je da u predstavništvu mora biti zaposlen direktor. On mora imati ured pa smo zakupili mali poslovni prostor. Ugovor o zakupu poslovnog prostora i osobne podatke o direktoru prilaže se pri registraciji. Kopirali smo registraciju tvrtke Klimaoprema d.d. u Hrvatskoj i sastavili odluku o otvaranju predstavništva na Kosovu. Direktoru predstavništva poslali smo navedene dokumente brzom poštom, a on ih je predao u Agenciju za registraciju biznisa na Kosovu pri Ministarstvu trgovine. Nakon tri dana registrirali smo se u poreznoj upravi, a PDV broj smo dobili za sedam dana. Za aktivnosti izvoza-uvoza potrebna je registracija pri carinskoj upravi zbog dobivanja carinskog broja. Uz predočenje PDV broja to je gotovo istog trenutka. Sve skupa nije nas je stajalo više od 100 eura”, kaže Hrastnik. Registracija tvrtke u Rusiji nešto je složenija. Dozvole za rad stranim tvrtkama izdaju se na rok od jedne, dvije ili tri godine.

U Rusiju komplicirano
Glavna adresa za sve strane tvrtke je Trgovinska i industrijska komora (TIK) Ruske Federacije. Proces registracije tvrtke podrazumijeva pribavljanje desetak dokumenata. Prvo treba dobiti akreditaciju koju izdaje Uprava za akreditaciju stranih tvrtki, ovisno o zemljopisnom položaju zemlje iz koje dolazi tvrtka. Moraju se pribaviti i dvije preporuke ruskih tvrtki ili tamošnjih regionalnih komora, koje će jamčiti za vas. Da je osnivanje tvrtke u Rusiji relativno kompliciran posao dokazuje i to što je u 20 godina tržišne prakse u toj zemlji TIK izdao samo 5500 dozvola za osnivanje predstavništava stranih tvrtki iz 97 zemalja svijeta. Proizvođač protupožarnih aparata Pastor jedna je od rijetkih hrvatskih tvrtki koja je od 2008. u Rusiji prisutna s vlastitom tvrtkom. Danijel Štern, predsjednik Uprave Pastora, pojašnjava da su niz godina u Moskvi imali ured sa zastupnikom, koji su sada odlučili unaprijediti u tvrtku. “Radi lakšeg prodora kroz birokratske zapreke za proces registracije angažirali smo ruskog partnera. Nisam bio upoznat sa svim detaljima registracije, ali mogu reći da nije bilo problema i da smo posao obavili brzo i jednostavno. U Moskvi u tvrtki Pastor o.o.o., što je pandan našeg d.o.o.-a, zapošljavamo sedam ljudi”, kaže Štern. Zagrebačka reklamna agencija Bruketa&Žinić željela se pak približiti važnom klijentu, azerbajdžanskom mobilnom operateru Nar Mobileu, pa je tvrtku kćer osnovala u Azerbajdžanu. Kažu da je otvaranje tvrtke bilo relativno komplicirano, ali ne i preskupo. “U projekt je uloženo puno vremena i truda i zaista malo keša”, navodi Davor Bruketa, suvlasnik agencije.

Otvaranje tvrtke u Afganistanu

Trebaju vam vize, dozvole, smještaj, vozilo i zaštitari
Jednu od zanimljivih praksi otvaranja strane tvrtke ima Afganistan, no to je i razumljivo s obzirom na ratnu situaciju koja potresa tu zemlju. Kako kaže Dubravka Lipovac iz ureda Hrvatske gospodarske komore u Kabulu, za početak je potrebno ishoditi vizu, radnu dozvolu te smještaj za zaposlenike. Nakon toga treba iznajmiti ured, imati ugovor s nekom zaštitarskom tvrtkom te imati vozilo. Tvrtka mora prezentirati i dokumentaciju o svojoj matici u Hrvatskoj, a nakon toga se mora uplatiti i temeljni kapital, koji ovisi o djelatnosti i veličini ulaganja. Trošak pokretanja tvrtke je 50.000 dolara.

Srbija i BiH

RAZVOJ

‘Prodaja, operativa i financije konačno u istom ritmu’: Razgovor s Brigitom Kovačević (Intera) i Vericom Jurković (Datalab Hrvatska)

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

Brzo i jednostavno
Tvrtka za proizvodnju i prodaju pčelarskih proizvoda te opreme PIP iz Zagreba osnovala je tvrtke u Bosni i Hercegovini te u Srbiji. “U Velikoj Kladuši registrirali smo tvrtku PIP-BH d.o.o. 2001. godine. Trajalo je možda mjesec dana, ali je bitno da je išlo jednostavno i uz podršku i razumijevanje načelnika općine i predsjednika suda, naravno uz operativnu aktivnost odvjetnika. Jednom zatražena dokumentacija bila je konačno dovoljna i dostupna. Čitav proces stajao nas je tisuću eura”, prisjeća se Domagoj Bračić, direktor tvrtke. U srpskom Temerinu PIP je 2009. registrirao tvrtku PIP-APILAND d.o.o. Bračić navodi da je osnivanje išlo brzo, sve je bilo gotovo za manje od mjesec dana. Posebno ističe da je čitav proces bio “beskrajno jednostavan”, naravno uz operativnu aktivnost odvjetnika. “Prvom odvjetniku morali smo otkazati zbog nestručnosti. Novoizbrani odvjetnik iz Beograda posao je odradio doista profesionalno. Uz dobrog odvjetnika nismo trebali ni biti previše upućeni u dokumentaciju, a sve nas je stajalo manje od tisuću eura”, objašnjava Bračić.

Krediti

Austrija
Austrijski pravni sustav ne priznaje registraciju ureda ili predstavništva kao pravnog subjekta, nego se mora osnovati tvrtka u Austriji
35.000 €
Minimalni temeljni kapital koji se mora položiti tijekom osnivanja društva s ograničenom odgovornošću

Njemačka
Slično kao i u Austriji, ni u Njemačkoj uredi i predstavništva nemaju pravnu osobnost niti smiju obavljati poslovnu djelatnost
25.000 €
Temeljni je kapital za “d.o.o.” dok je za osnivanje “d.d.-a” u Njemačkoj potrebno 50.000 eura

Italija
Za razliku od većine zemalja EU u Italiji nedržavljani Unije trebaju ishoditi dodatne dozvole za registraciju tvrtke
10.000 €
Italija ima najveći nerazmjer između “d.o.o.” i dioničkog društva koje zahtijeva 120.000 eura kapitala

BiH
Kako se u Bosni i Hercegovini nalaze dva entiteta, mogu postojati manje razlike u procesu registracije tvrtke u FBiH i RS
1000 €
Bosna i Hercegovina traži temeljni kapital od 2000 konvertibilnih maraka za osnivanje tvrtke

Srbija
Srbija je reformom zakonodavstva omogućila da se tvrtka registrira u roku od samo pet dana od trenutka zaprimanja zahtjeva
500 €
Protuvrijednost temeljnoga kapitala za osnivanje “d.o.o.-a” u Srbiji je 500 eura, plativo u dinarima

Rusija
Rusija ima jedan od najsloženijih sustava za registraciju stranih tvrtki u Europi pa se preporučuju usluge specijaliziranih agencija
250 €
U Rusiji je kao najniži temeljni kapital za osnivanje pravne osobe propisano 10.000 rubalja