U komunalnom otpadu, prema novom zakonu u Hrvatskoj, moraju biti izdvojeni staklo, papir, plastika, tekstil i metal. Također, prema novom zakonu, naplata odvoza otpada vršit će se prema težini ili volumenu.

Giuseppe Lo Faso, direktor najveće talijanske firme za proizvodnju plastike Polimeri Europa u Ragusi, za Poslovni.hr izjavio je kako je način na koji najveći dio zemalja u Europi postupa u ovom slučaju jest takozvano diferencirano prikupljanje, što znači da svatko mora razvrstavati i odvajati različite vrste otpada.

Primjerice, plastična ambalaža ide u za to predviđene plastične kante za smeće kako bi kasnije bila skupljenja kao plastični otpad. Nakon toga ova se plastična ambalaža razvrstava i reciklira. “Na taj način imate reciklažnu industriju kroz koju na kraju u uporabu vraćate vrijedan materijal”, kaže Lo Faso. Napominje kako dakako postoji otpad koji je teško razvrstati, u tom slučaju on ostaje s ostalim smećem i može biti korišten kao vrlo dobro alternativno gorivo. “Dakle, s jedne strane trebamo materijale i tu na scenu stupa reciklaža, s druge strane trebamo energiju. Možemo uštedjeti puno nafte kroz energetsko iskorištavanje otpada kao sirovine”, poručuje.

Tko će natjerati Hrvate da se pridržavaju gore navedenog – sortiraju smeće ovisno o materijalu od kojega je načinjeno? Iste probleme imali su, kaže Lo Faso, i u Italiji. “U Italiji nitko nije ni pomišljao da ćemo jednoga dana biti veliki skupljači plastike. Danas smo svakako već dosegli europski cilj u recikliranju i narod, korak po korak, primjerice u Milanu, već automatski posebno odvaja plastični otpad. Za to su trebale godine, no kroz edukaciju i promotivne kampanje smo uspjeli. S time smo počeli prije otprilike deset godina”, objašnjava. Kaže i kako dosezanje europskog standarda i ciljeva u recikliranju zahtjeva i nešto ulaganja.

“No, na kraju možete oporezivati one koji koriste plastične ambalaže i imate mnogo materijala koji proizlazi iz otpada – kao novi materijal i kao gorivo”, dodaje. Objašnjava da u Italiji imaju dvije vrste poreza – jedan koji svi plaćaju gradu za komunalne usluge, a drugi je “neizravni porez” koji plaćaju svi oni koji koriste povratne ambalaže. “Oni koji ih koriste moraju platiti neku vrstu doprinosa, možda manje od jedne desetine ukupne vrijednosti ambalaže. Osim za odlaganje otpada, novac od tog poreza kasnije se koristi i za promotivne kampanje o recikliranju”, objašnjava.