Thomas Edison toliko je opsesivno i naporno radio u svojem laboratoriju u New Jerseyju da ga vlastita obitelj gotovo nije ni poznavala. Zbog svojeg je rada postao utjelovljenje osamljenog genija, uveo nas u moderno doba izumom fonografa i žarulje te nabrojao preko tisuću drugih patenata.

No u stvarnosti je Edisonu trebala pomoć iako mu suradnja nije lako pala. Nikola Tesla, njegov frustrirani i potplaćeni pomoćnik, a kasnije i ljuti protivnik, Edisona je opisao sljedećim riječima: “Nije imao hobija, nije mario ni za kakav oblik zabave te nije ni najmanje držao do osnovne higijene.” Nakon što je lani umro Steve Jobs, njegovi su se kolege prisjetili njegova često nasilničkog, surovog stila upravljanja, tvrdoglave arogantnosti te također nepridržavanja osnovne higijene. Međutim, Jobs je suradnju uzdizao iznad svega ostaloga. Veći dio od ukupno 313 patenata potpisao je s kolegama, a otpustio bi sve inženjere i dizajnere koji nisu bili spremni na suradnju. U biografiji o Steveu Jobsu Walter Isaacson prisjeća se kako je Sony imao sve adute za osvajanje tržišta digitalne glazbe: korisničko iskustvo povezano s hardverom, softverom i ponudom sadržaja. Apple je na to tržište stupio kasno, no uz pomoć iPoda i iTunesa stvorio je industriju vrijednu milijarde dolara. Koja je bila njegova prednost? Za razliku od Sonyja, koji je iznutra bio podijeljen, piše Isaacson, “Jobs Apple nije organizirao u poluautonomne cjeline; pomno je nadzirao sve svoje timove i spojio ih u fleksibilnu, blisko povezanu tvrtku.” Prvi model inovativne suradnje bila je tvrtka Bell Labs.

U svojem kompleksu u New Jerseyju imali su dugačke hodnike s otvorenim uredima, a direktor Mervin Kelly poticao je slobodnu razmjenu ideja među fizičarima, kemičarima, matematičarima i inženjerima. Gotovo čitavo 20. stoljeće Bellovi su znanstvenici ostvarivali revolucionaran napredak na području optičkih vlakana, solarnih ćelija i lasera te tranzistora, a to je tek mali dio njihovih otkrića. U svojoj knjizi “The Idea Factory: Bell Labs and the Great Age of American Innovation” Jon Gernter piše kako je teoretičar Claude Elwood Shannon žonglirao dok bi se na monociklu vozio niz hodnik. Taj je isti Shannon osmislio teoriju binarne matematike, koja je uz razvoj tranzistorskih sklopki udarila temelj digitalnim računalima. No što je s onim asocijalnim misliocima koji ne žele o svojoj ideji razgovarati s genijem koji žonglira na monociklu? U članku objavljenom u časopisu Wired Clive Thompson predložio je očito rješenje: internet. “SMS poruke, instant komunikacija, statusi, komentari i elektronička pošta omogućuju vam da diskutirate o idejama i mislima”, kaže te dodaje: “Samo što imate mogućnost to učiniti nasamo.”

Kevin Delaney

Komentare šaljite na nytweekly@nytimes.com