Godine 2004., dok se Google pripremao na javnu ponudu dionica, Larry Page i Sergey Brin isticali su maksimu koja je, prema njihovim riječima, odredila rad njihove tvrtke: “Nemoj biti zao.” No ovih se dana mnogi, barem obični smrtnici koji ne rade u Googleovim kompleksima, pitaju je li taj nekorporativni moto istinit. Kako je moguće da se Google, tvrtka koja vrvi genijalnim inženjerima, spretnim stručnjacima za marketing i nesmiljenim pravnim umovima, stalno uvaljuje u nevolje?

Najnovija je kontroverza izbila oko neobične priče sa Street Viewom, Googleovim projektom fotografiranja cijelog svijeta, ulicu po ulicu, radi boljeg pregleda karata. Pokazalo se da Google nije samo prikupljao fotografije. Savezne su vlasti, naime, tvrtku optužile za preuzimanje osobnih podataka s bežičnih mreža, među kojima su i adrese elektroničke pošte te lozinke. Jesu li bili zli? Teško je reći. No ovo je bilo dovoljno da im Savezna komisija za komunikacije odredi kaznu od 25.000 dolara te da na sebe privuku bijes Kongresa i skupina za zaštitu privatnosti. Glasnogovornica Googlea cijelu je situacija nazvala “pogreškom”. Mnogi bi im zbog ovoga možda progledali kroz prste da se uz Google ne vežu drugi zabrinjavajući događaji. Tvrtka je dosad, između ostaloga, optuživana za kršenje autorskih prava, iskorištavanje tuđeg rada za vlastitu korist te kršenje europskih zakona o privatnosti podataka. Usto, Google, junak iz sjene koji se pretvorio u vrhovnog gospodara, nije div skromne naravi. Svakoj kontroverzi pristupa stavom koji se kreće negdje između “vjerujte nam” i “što je dobro za Google dobro je i za svijet”. Međutim, pogrešno je ove događaje pripisati samo arogantnosti jedne jedine tvrtke jer se zapravo radi o čitavoj dimenziji današnjeg sektora visoke tehnologije, gdje se poslovni standardi i praksa često dovode u pitanje.

Mark Zuckerberg nebrojeno se puta ispričao zbog promjene politike privatnosti i vlasništva podataka na Facebooku. Lani je obećao da će sljedećih 20 godina provoditi reviziju Facebooka djelovanja. Jeffreyja Bezosa kritizirali su zbog načina na koji Amazon.com dijeli podatke s drugim tvrtkama te informacija koje pohranjuje na svojem pretraživaču. Prije nego što je privukao paljbu javnosti zbog radnih uvjeta u Foxconnovim tvornicama u Kini, Apple je imao problema s posredovanjem osobnih podataka u preporuci glazbe. Kad se takvi problemi pojave, uprava tvrtki obično blijedo gleda u one koji ih optužuju. Kad se nedavno otkrilo da tvrtka Path prikuplja digitalne adresare svojih klijenata, osnivač je taj postupak opisao kao “najbolju praksu u ovoj industriji”. Kad se na njega slila salva kritika, javno je promijenio mišljenje. Što se to događa kad su zbog načina poslovanja u tako dinamičnoj poslovnoj grani uznemirena i nadzorna tijela i javnost? Googleov problem nastao je dijelom iz obične poslovne neprilike. “Kad su izašli s motom Nemoj biti zao, Google se zapravo otvorio optužbama za licemjerje svaki put kad se približe rubu”, kaže Roger McNamee, dugogodišnji ulagač u tvrtke u Silicijskoj dolini. “Danas su u obrambenom položaju, a naročito im Apple krade tržište. Kad se ljudi brane, postupaju u skladu s osjećajima, a ne razumno, što otvara prostor za loše ponašanje.” No “Nemoj biti zao” također dokazuje da je prilagođeni društveni kod nemoguć, a s tim se problemom suočavaju mnoge internetske tvrtke.

U teoriji bi eBay svakoga na svijetu mogao pretvoriti u trgovca. Amazon Web Services svakome na svijetu daju pristup jeftinim superračunalima. Twitter i Facebook omogućavaju vam da se obratite milijunima ljudi, a alati kao što je Google Translate pomažu nam da nadiđemo stare jezične barijere. “Želimo poslovnu kulturu kojoj je cilj stvoriti bolji svijet”, kaže osnivač LinkedIna Reid Hoffman. “Ne želimo samo stvarati nova radna mjesta. To mogu i proizvođači duhanskih proizvoda.” “Ove tvrtke stvaraju golemu vrijednost, mijenjaju i obogaćuju kulturu besplatnim proizvodima, kao što je Googleova tražilica”, dodaje Hoffman. “Najlakše je reći da se nadziranjem njihovih aktivnosti čini više štete nego koristi. Ja takav stav ne podržavam, ali ga razumijem.” Ni uprava tvrtki još ne zna koja je snaga promjena koje su stvorile, a i sami su zbunjeni brzinom kojom se promjene zbivaju. Hoffman smatra da industrija tehnologije mora priznati koliko su njezini proizvodi promijenili društvo. “Treba nam malo više od poziva na povjerenje”, kaže. “Treba stvoriti skupinu koja će s političkim figurama raspravljati o općim problemima oko podataka i privatnosti. Treba ih uvjeriti da su dobri momci, ali da se na njihove odluke može utjecati.”

Quentin Hardy