Kad se gleda iz određenog kuta, Wall Street se doima poput monolita, nekakve čete bijelaca s diplomama elitnih sveučilišta i obiteljskim vezama. Međutim, kako se ova financijaška ulica prilagođava većim nadzornim mjerama, manjoj zaradi i strožoj kontroli troškova, privikava se i na veću etničku raznolikost, naročito na prisutnost muslimana. Međutim, muslimani nailaze na oštre prepreke, neke su su ostaci iz nekih manje snošljivih vremena.

No oštra su i ograničenja samoga islama, vjere čije se temeljne zasade, kako kažu muslimani koji ovdje rade, često kose s bakanalijskom kulturom Wall Streeta. “Kad poslije posla odemo na piće, ja uvijek pijem dijetnu Coca Colu”, kaže dvadesetsedmogodišnji Naiel Iqbal, zaposlenik jednog “hedge” fonda, koji ne pije alkohol, ne puši te posti za ramazan. “Stvarno jako volim jesti”, prisjeća se uz smijeh. “Kad je ramazan završio, samo sam htio ići okolo po restoranima. Nitko me u takvom izdanju dotad nije doživio.” No ne kose se samo vrijednosti muslimana sa stilom života na Wall Streetu. Ortodoksni židovi, konzervativni kršćani i drugi vjernici koji rade u svijetu financija prisiljeni su ići protiv svojih uvjerenja u okolini u kojoj je glavni novac, a ne Bog. No vjerni muslimani koji se žele držati šerijatskog zakona dok se uspinju karijernom ljestvicom nailaze na brojne probleme. Aishi Jukaku, koja je nekoć radila kao analitičarka zdravstvenog sustava u tvrtki Goldman Sachs, početak karijere u financijama bio je obilježen dodatnim izazovima. Aisha glavu pokriva hidžabom, a poput većine konzervativnih muslimanki, izbjegava tjelesni kontakt s muškarcima koji nisu članovi njezine obitelji. (Iznimka je rukovanje u poslovnoj okolini) “Ja to ne želim”, kaže, “ali to je normalno za poslovni svijet u Americi.” U Goldmanu aktivnosti je rasporedila tako da je uspjela obavljati poslovne obveze te poštovati obveze svoje vjere. Budila bi se prije zore i u svojem bi se stanu u centru Manhattana pomolila prvi put, a potom bi odspavala do 8,30 te kasnije krenula na posao. Za rad u Goldmanu odijevala se skromnije od većine kolega, a u teretani u sklopu tvrtke pronašla je prostoriju u kojoj se molila tijekom dana.

Muslimanima koji rade u financijskom sektoru ovakvi su ustupci svakodnevna pojava. Tridesetčetverogodišnji Ali Akbar, menadžer tvrtke RBC Capital Markets rođen u Pakistanu, kaže da se ne moli pet puta dnevno te da se ne moli u uredu kako ne bi privlačio pozornost kolega. Kad se zahtjevi njegova posla nađu u sukobu s učenjem njegove vjere, često se suočava s teškim izborom. “Ne možete se usred sklapanja posla ustati i otići jer morate dva sata provesti u džamiji”, kaže Akbar. Rad u financijskom sektoru u muslimanskim je državama vrlo jednostavan jer su stanke za molitvu uobičajena pojava, a blagdani poput Eid alFitra, kojim se obilježava završetak ramazana, neradni su dani. Međutim, bankari muslimani u Americi nemaju toliko mogućnosti. Mnogi na poslu nemaju prostorije za molitve, a radi molitve u džamiji petkom često posao moraju prebaciti kolegama. “Postoji nešto što se zove zakon nužnosti”, kaže Rushdi Siddiqui, voditelj islamskog financijskog poslovanja u tvrtki Thomson Reuters. “Na određenoj razini morate se držati zakona zemlje u kojoj živite, bilo da se radi o formalnim ili nepisanim zakonima.” Muslimanima na Wall Streetu vjerojatno je najveća zapreka što, prema nekim interpretacijama, Kuran brani kamatu. Neki su islamski učenjaci tu zabranu protumačili i u sklopu modernog financijskog sustava, a osmišljen je i sukuk, podskupina financijskih transakcija u skladu sa šerijatskim zakonom, radi nadilaženja tog jaza.Međutim, većina poslovanja na Wall Streetu ne provodi se u skladu sa šerijatskim zakonom pa su muslimani vjernici koji rade u tradicionalnim bankama često prisiljeni na pomicanje vlastitih granica.

Poslodavcu i klijentima zaposlenik musliman može biti prednost. Bankari muslimani možda petkom moraju završiti s poslom u 13 sati radi odlaska u džamiju, ali teško da će nabiti račun za pića na teret tvrtke, a i prava su prednost prilikom sklapanja poslova na arapskim tržištima.“Bilo to opravdano ili ne, smatra se da vjernike krasi integritet”, kaže Sohail Khan, direktor tvrtke StormHarbour Securities te bivši broker Citigroupa. Kaže da su njegovi poslovni troškovi često niži od troškova kolega te da svoj životni stil smatra prednošću u pregovaranju. “Kad jedini za stolom niste pijani, to je opasno oružje”, kaže. “Sljedećeg jutra znate više od drugih što se za stolom pričalo.” Farhanu Maliku, koji je nekoć radio u Citigroupu, vjera je lani dovedena u pitanje kad su od njega tražili da radi na poslu vezanom za britanske pubove. Malik, koji inače ne pije, odlučio je da bi trgovanje vrijednosnicama pubova narušilo temeljne zasade njegove vjere i zatražio da ga se makne s tog zadatka. Za ljude poput Malika spoj zapadnjačke bankarske kulture i islama nalikuje na bitku u kojoj nema pobjednika. “Ako petkom odlazite na molitve i ne pijete, to je kao da pokušavate boksati, a jedna vam je ruka svezana na leđima”, dodaje. Na Wall Streetu je cilj, kažu muslimani, biti toliko dobar u svojem poslu da kod šefa i kolega steknu ugled pravog radnika. “Wall Street zapravo ne mari za vjeru”, kaže Siddiqui. “Važno je sklapanje poslova, imovina i transakcije.” Malik dodaje: “Možete se klanjati i Sotoni što se njih tiče. Dokle god zarađujete, oni su sretni.”

Kevin Boose