Minnie Chapa, praprabaka i ponosna unajmiteljica gotovo nove, minimalistički uređene kuće, kaže da je nekadašnji susjedi iz kućica u nizu na istoku grada, gdje je živjela gotovo pedeset godina, redovito pitaju: “Zar živiš u onoj kutiji za šibice?” Opis novog tipa kuće u kakvoj živi Minnie Chapa točan je, ali i nepošten. Da, kuće su prema američkim mjerilima malene (kreću se od 96 do 168 četvornih metara), no kockast izgled ublažava krov u obliku leptirovih krila, koji je nagnut radi fotonaponskih sustava i otjecanja kišnice.

SOL je kratica za Solutions Oriented Living ili življenje usmjereno prema rješenjima, a riječ je o ambicioznom pokušaju da se stambena gradnja u Americi izmijeni iz temelja. Projekt su razvili arhitekt Chris Krager te inženjer građevine Russell Becker. Cilj koji žele postići jest da superučinkoviti objekti sami proizvedu energiju koja se u njima troši putem solarnih ploča i geotermalnih izvora energije. Štoviše, ovaj se mali projekt jednim dijelom odlučio dotaknuti i problema gospodarske i društvene nepravde. SOL se nalazi u istočnom dijelu Austina, otprilike tri kilometra udaljen od centra. U proteklih su deset godina oni koji si nisu mogli priuštiti život u poželjnijim četvrtima na jugu grada polako preselili na istok. Chris Krager, koji je diplomirao ekonomiju na Državnom sveučilištu u Michiganu, kaže da je plan bio “objediniti dizajnerske interese i stopiti ih u prototipni projekt”. Kaže da je htio “istražiti pojam održivosti na holističkoj razini, koja se ne tiče samo zelene gradnje, već i povoljnosti, to jest gospodarske i društvene održivosti”. Međutim, pokazalo se da je holističku održivost znatno teže postići, u što su se Krager i Becker i sami uvjerili. Dvojac je šest mjeseci određivao cijenu termalno učinkovitim prozorima, izolaciji pjenom, kućanskim uređajima po standardu Energy Star te štedljivim toplinskim pumpama za grijanje i hlađenje. Kuće su osmišljene prema smjernicama Ministarstva energetike za objekte s nultom stopom potrošnje energije, koji koriste 55 posto manje energije nego tipična kuća (prema podacima iz 2006.). Usto, sve su sagrađene pomoću “zelenih” građevnih materijala.

No zbog recesije, kažu partneri, plan s nultom stopom potrošnje energije nije bilo moguće provesti. Sredstva su se istopila i jednostavno nije bilo moguće izbušiti 40 geotermalnih izvora, po jedan za svaku kuću. “Rado bih bio ustrajao na ugradnji fotonaponskih sustava”, kaže Krager. No kupci često nisu mogli ili nisu htjeli pristati da im se taj trošak pribroji u hipoteku (dodatnih 24.000 dolara, koliko je dovoljno za potpuno energetsko opremanje kuće). Međutim, za kuće po toj tržišnoj cijeni solarna je energija bila ostvariv domet. Vlasnici kuća polako su ugrađivali ploče kako su popusti i porezni krediti bili sve dostupniji. Jedna se kuća grije i hladi pomoću geotermalnog izvora. Kuće su malene, ali iznutra su prostrane i dobro osvijetljene. Obično imaju otvorenu kuhinju, hodnik s ugrađenim radnim stolom, prostrane ormare i pametno skrivena spremišta. No ono po čemu se najviše razlikuju od običnih kuća jest oblik i smještaj prozora. Izduljeni prozori maksimalno propuštanju danje svjetlo, a propuštaju vrlo malo topline. SOL barem naizgled djeluje poput tipičnog projekta razvoja nekretnina, no parcele su manje, a svaka je kuća smještena tako da u potpunosti iskoristi, kako Krager kaže, “kvalitetni prostor oko kuće”. “Osjećam se kao da je to dio našeg doma”, kaže dvadesetdvogodišnja Sandra Barry, koja u kući od 101 kvadratnog metra živi sa suprugom, dvadesetšestogodišnjim Jamesom McNownom. “Zaljubili smo se u kuću čim smo vidjeli nacrt”, kaže McNown.

Karrie Jacobs