Iz perspektive ulagača od Hrvatske ima poželjnijih destinacija za ulaganja, dok iz perspektive lokalne uprave problem je u slaboj decentralizaciji zbog koje su im ruke zavezane. Na najvišim razinama pak probleme identificiraju u lokalnoj vlasti. Kako gordijski čvor investicija izgleda iz perspektive konzultanata, što bi trebalo napraviti i gdje su prednosti Hrvatske govori Tomislav Čorak, konzultant AT Kearneya iz Ljubljane.

Iz perspektive regionalnoga konzultanta, zašto nema više investicija u Hrvatskoj?
Osnovni problemi investicija i investitora u Hrvatskoj su povezani s nejasnim propisima, produktivnost u proizvodnji je niska, a investitori nas ne prepoznaju kao odredište kamo bi ulagali svoj novac.

Zašto ne?
Hrvatska je mala zemlja od 4,5 milijuna stanovnika. Kada odlučuje o ulaganju, investitor gleda potrošačku moć društva i koliko mu je jeftino poslovati u toj zemlji, dakle cijenu radne snage, nekretnina, što opet posljednjih godina nije bio slučaj. Treći razlog zašto ulagač dolazi vezan je uz centar kompetencije. Morate biti jako dobar poznavatelj regije da biste prepoznali Hrvatsku kao centar kompetencije, tu nam nedostaje promocije i ulaganja u stručan kadar.

Američka iskustva su da je Hrvatska aktivno neprijateljska prema investitorima. Koliko iz vaših iskustava Hrvatsku prati negativna reputacija?
Mislim da negativna reputacija nije sustavna, već je riječ o slučajnostima koje završavaju nesretno. Evo nedavno sam čuo priču o američkom investitoru koji je investirao u zemljište na obali misleći da kupuje građevinsku zonu koja to već godinama nije. Čovjek je sada u panici kako vratiti novac ili učiniti zemlju uporabnom. Ne mislim da je to bilo smišljeno neprijateljstvo prema investitoru, nego splet okolnosti.

Ali kod zemljišta ima puno ‘spletova okolnosti’?
Istina, ali nemamo sustavni problem neprivlačenja investitora. Dobro je rekao senator Mark Begich na forumu: kad se na lokalnoj razini stvore uvjeti da se investitor privuče, onda one prolaze. Najbolji primjeri za to su Istra i Varaždinska županija i Međimurje, regije koje su konkurentnije što pokazuje da kao narod nismo protiv investitora. Treba na lokalnoj razini naći ljude koji su u stanju “povezati konce” i omogućiti ulagačima ulaz.

Da imamo manje ‘lokalnih šerifa’, a više onih koji razmišljaju kao senator Begich?
Nije ništa loše u tome kad si “lokalni šerif” ako pridonosiš zajednici, mislim da je i senator Begich bio “šerif” dok je bio gradonačelnik. U “šerifovanju” nema ništa loše ako zajednica od toga ima koristi.

Koje biste tri ključne poruke uputili iz svoje perspektive?
Rekao bih da prilike za investitore treba tražiti izvan granica županije ili regije, okolo govoriti kako je mjesto na kojem živite najbolje. Treba biti svjestan zašto je ta regija najbolja, ali i koje su joj mane. Primjerice, manjka li joj infrastrukture, nećete tražiti industriju, već ćete manjak infrastrukture pretvoriti u idealno mjesto za turizam. I na kraju, treba biti u stanju mobilizirati ljude da vide što dobivaju za svoj novac.

To što ste naveli više zahtijeva promjenu mentalnog sklopa, možda čak i više nego samih propisa. U kojem vremenu je to realno u Hrvatskoj?
To ovisi o čelnim ljudima. Pogotovo nam je poljuljano povjerenje, očekujemo pomoć nevidljive ruke, bilo da je to Vlada ili netko drugi, a istodobno joj ne vjerujemo.

Novi regulatorni okvir

Dobivanje kriptolicence u Hrvatskoj: ključni rokovi, uvjeti i koraci

Fiskalna stabilnost

Kako banke oblikuju ekonomski rast Hrvatske?

Kako tome doskočiti?
Ono što u glavama treba promijeniti jest da stvari uzmemo u svoje ruke. Dobro je što se u svijetu stvari jako mijenjaju zbog povećane potrošnje i rasta dalekoistočnih tržišta. Proizvodni pogoni koji su se gradili u Kini za izvoz sad će se orijentirati na opskrbu tamošnjeg tržišta. Također će ta tržišta htjeti prodavati svoje proizvode i usluge Europi i pitanje je kako im mi kao uslužna platforma možemo pomoći. Događaju se globalne promjene, a mi smo dovoljno mali da nam male promjene znače puno, samo je pitanje da ih odlučimo iskoristiti. Vrlo sam optimističan.

Jesmo li premalo tržište za američki kapital?
Ako je investicija namijenjena za trgovački centar, onda jedan Wal Mart sigurno neće doći u Hrvatsku jer mu je premala. No ono za što se Hrvatska može iskoristiti jest da budemo dodirna točka tih proizvoda s regijom, kao razvojna točka i potencijal znanja koje imamo. Ako govorimo o centru za razvoj za IT i dolasku, primjerice, velikih informatičkih imena, problem je što mi nemamo dovoljno inženjera informatike koje bismo zaposlili u tom centru.

Zašto je bitno da se Hrvatska gleda izvan svojih okvira?
Od luke Rijeka na tisuću kilometara, što je u logističkim uvjetima srednja udaljenost, nalaze se Budimpešta, Bratislava, Beč, München, to je golem potencijal sa 50-ak milijuna ljudi. Zamislite da smo uslužna platforma nekoj korporaciji koja će na to tržište plasirati svoje proizvode. Kako bismo trebali razmišljati? Da je Hrvatska ulazna točka regije? Onda razmišljate što regiji treba pa pokušate spojiti tu regiju sa zemljama nove ekonomije, poput Indije, Brazila, Kine, Turske, Južne Koreje, pokušate svoje proizvode približe toj regiji. Mislim da smo na dobrom putu, ceste smo napravili, još samo da riješimo željeznice i luke.