Nakon dobivanja kandidature za članstvo u EU iz Bruxellesa su u Beograd počeli stizati neugodni zahtjevi za vladajuću strukturu jer se od nje traži ispitivanje poslova koje bi ona radije stavila pod tepih. Među prvima je stiglo pismo s porukom o preispitivanju spornih privatizacija, na što je više puta ukazivao i srpski Savjet za borbu protiv korupcije. Vlada se na to oglušivala, ali ovoga puta opomena je stigla s autoritarnije adrese, pa javnost s nestrpljenjem očekuje hoće li i Srbija imati svojega Sanadera.

U pismu europskog parlamenta od vlasti se traži preispitivanje 24 privatizatiranih poduzeća, među kojima se nalaze Luka Beograd i novinska kuća Novosti, koje je kupio Milan Beko, bez kojeg se svojedobno nije mogla obaviti ni jedna značajnija privatizacija. Tu je i privatizacija C Marketa, trgovačke kuće s najrazrađenijom prodajnom mrežom, koje se dočepao Miroslav Mišković, uz naklonost vlade bivšeg premijera Vojislava Koštunice. Među spornim privatizacijama, za koje EP traži objašnjenje su i smederevska željezara, Veterinarski zavod, Srbolek, Nacionalna štedionica, prodaja poslovnog prostora bivšeg SDK, koncesija vezana za gradnju autoceste od Horgoša do Požege, koju je vlada raskinila s austrijskim konzorcijem Alpina-Porr… Europski parlament skreće pozornost i na brojne prijavljene neregularnosti, posebno u sektorima privatizacije i javnih nabavi i poziva na aktivniji angažman neovisnih državnih agencija da osiguraju detaljnu istragu kako bi počinitelji bili privedeni pravdi. Preispitivanje spornih privatizacija, kojih uzgred ima više od 24, izazvat će potrese na političkoj sceni, jer je riječ o velikoj pljački državne i društvene imovine, obavljene uz naklonost vladajućih struktura. Ivica Dačić, ministar policije, javno je obavljenu privatizaciju nazvao lopovskom, a poznati filmski redatelj Srđan Dragojević banditskom. Prema provedenim ispitivanjima Srbija je u privatizaciji izgubila 98 tvornica u kojima je u prosjeku bilo zaposleno po 5000 ljudi, što znači da je izgubljeno gotovo pola milijuna radnih mjesta. Industrija je prije 20 godina bila zastupljena u gospodarstvu sa 30, a sada sa skromnih 13 posto. U njoj je 1989., koja se smatra posljednjim razvojnim razdobljem, bilo zaposleno milijun ljudi. Srbija je propašću proizvodnih kapaciteta izgubila oko 150 milijardi eura potencijalnog BDP-a. Ekonomisti su izračunali kao je zemlji potrebno 30 godina da se vrati na razinu industrijske razvijenosti iz 1989. godine, pod uvjetom da njezin rast BDP godišnje iznosi najmanje tri posto, što je, u postojećim okolnostima, nemoguća misija.

Posljedice

Velika metla
“Velika metla”, kako ekonomisti nazivaju privatizaciju, počistila je industrijske kapacitete, a umjesto njih nikli su trgovački centri i poslovne zgrade, a glavnu ulogu je preuzeo uvoznički lobi koji je Srbiju doveo do ruba ponora dužničkog ropstva.

Pokušaj reindustrijalizacije
Tek sada se najavljuje proces reindustrijalizacije koji je teško provesti bez velikih reformi.