Vlada se nalazi na najboljem putu da uskoro nađe kupca za smederevsku željezaru koju je američka kompanija U.S. Steel napustila zbog nagomilanih gubitaka jer nije mogla naći kupce za proizvedeni čelik. Tako barem proizlazi iz napisa beogradskih medija. Te napise treba primiti s dozom rezerve, jer im se u jeku predizborne kampanje često serviraju neprovjerene informacije iz političkih struktura. U stjecanje predizbornih bodova traženjem kupca uključio se i lider Stranke umirovljenika Jovan Krkobabić, koji je, kako stvari stoje, najpouzdanijega kupca pronašao u kompaniji Donetsk Steel iz Donjecka, kojoj je vlasnik ukrajinski milijarder Viktor Nusenkis. Mediji su stvorili ozračje prema kojem su se brojne svjetske kompanije otimale za željezaru, od kineskih do onih iz Dubaija i luksemburškog United Groupa. U Ukrajini su pronađene dvije tvrtke jer je u igri prvo bio tamošnji milijarder Rinat Ahmetov. Pred željezarom je navodno svijetla budućnost. Smederevski gradonačelnik Predrag Umčević izjavio je da su kupci za travanj naručili 140.000 tona čelika, ali da željezara može proizvesti “samo” 80.000 tona, jer je nakon višednevnoga prisilnog zastoja aktivirana samo jedna visoka peć. Gradonačelnikove tvrdnje treba primiti s rezervom jer da postoji tolika potražnja, U.S. Steel ne bi ni otišao glavom bez obzira.
Ekonomsko opravdanje
Nakon što obiđu pogone, stručnjaci Donetsk Steela će polovicom travnja dati ponudu za preuzimanje željezare, što se poklapa s finišem predizborne kampanje. Smederevska željezara se od svojeg nastanka pokazala najvećom glavoboljom srpske ekonomije jer za njezinu gradnju nije postojalo ekonomsko opravdanje, kao ni za većinu željezara u republikama bivše SFRJ, ali su političke strukture smatrale da svaka federalna jedinica treba imati vlastitu željezaru, rafineriju i druge slične kapitalne gigante, što se smatralo preduvjetom ekonomske neovisnosti. Srpska željezara, koja je od postanka bila izdržavana iz državnog proračuna, prolazila je kroz različite faze. Jedino svijetlo razdoblje imala je dok se nalazila u vlasništvu U.S. Steela, ali to je razdoblje kratko trajalo na žalost političkih struktura. Američka kompanija je željezaru kupila 2003. za 23 milijuna dolara. To je u javnosti bilo ocijenjeno kao darivanje nacionalnog blaga iako su se u željezari u vrijeme preuzimanja uzgajali šampinjoni zbog nedostatka sredstava za pokretanje proizvodnje. K tomu je željezara bila opterećena i sa 1,7 milijardi tadašnjih njemačkih maraka duga. Najveći kreditori bile su njemačke banke pa se očekivalo da će željezaru preuzeti neka njemačka kompanija. No tadašnji američki veleposlanik u Beogradu Wiliiam Montgomery bio je brži, spretniji, ali i utjecajniji. Vlada je U.S. Steelu ustupila željezaru, a dugove prevalila na teret poreznih obveznika. Vijeće za borbu protiv korupcije preuzimanje je ocijenilo korumptivnim zbog čega je objašnjenje tražila i EU.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu