Poljoprivredno gospodarstvo Agropomper iz Gojanca nadomak Varaždinu opskrbljuje kiselim kupusom i kiselom repom u Hrvatskoj trgovačke lance Konzum, Kaufland i KTC, u Sloveniji Mercator te više kupaca u Austriji i Njemačkoj. Agropomper je u Hrvatskoj među prva četiri proizvođača kiseloga kupusa kojega godišnje proizvede između 700 i 800 tona, od čega trećinu proda u inozemstvo. Kisele repe proizvede 100 tona koja se uz kupus osim u trgovačke lance otprema u restorane, dječje vrtiće, bolnice i umirovljeničke domove.

Obiteljsko naslijeđe
Vlasnik Ivica Pomper posao je naslijedio od roditelja, Marije i Vlade, koji su oduvijek kiselili varaždinsko zelje za tržište i prodavali ga na varaždinskoj tržnici. Pomper se ozbiljnije kupusom počeo baviti krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća sklopivši prve ugovore s tadašnjom Varaždinskom robnom kućom Vama. Isporučivalo se po pedesetak tona kiseloga kupusa i desetak tona repe, a sadili su ih na vlastitim površinama od šest hektara i kupovali od kooperanata. U dvadesetak godina Pomper je investirao u proizvodni pogon, odnosno kiseljaru s popratnim objektima oko pet milijuna kuna vlastita novca i uz obitelj zaposlio još osmero ljudi. Kupus i repu i dalje uzgaja na vlastitim oranicama, ali većinu danas otkupljuje od deset kooperanata iz okolice. Na tržištu odmjerava snage s najvećim proizvođačima, varaždinskom Preradom, Madig-Mrežnicom iz Ogulina te vrlo jakim Ciburiproductom iz Pazina. Varaždinsko zelje tradicionalno je povrće koje uzgajaju generacije, posebno u općini Vidovec. Lani je u studenome varaždinsko zelje upisano u registar Ministarstva poljoprivrede među pet zaštićenih autohtonih proizvoda. Zahtjev za zaštitom te vrste kupusa podnijela je Varaždinska županija s udrugom proizvođača povrća i voća “Zeljari” te općinom Vidovec. Iako je postupak upisa u registar trajao dugo, varaždinsko zelje, poznato po posebnom okusu, kvaliteti i zelenoj boji, konačno je i službeno dobilo znak autohtonog proizvoda. Ono ima imidž jedne od najkvalitetnijih sorti kupusa na domaćem tržištu, posebice kada se koristi kao sirovina za kiseljenje. Zato je i Agropomper uz ostale proizvođače iz tog područja krenuo u certificiranje, nakon čega će i na njegovoj ambalaži stajati oznaka izvornosti. Tijekom stavljanja u promet proizvod će osim podataka predviđenih zakonom sadržavati i zajedničku oznaku kupusa koja se sastoji od natpisa Varaždinsko zelje u zelenoj boji i tri crvene podebljane linije između riječi. U Varaždinskoj županiji puno se očekuje jer se nakon sedam godina uspjelo kupus registrirati oznakom izvornosti. Kupci će konačno točno znati što kupuju i imat će jamstvo da je riječ o kontroliranoj proizvodnji u skladu sa specifičnostima. Markicu s oznakom izvornosti moći će koristiti i prerađivači koji kao sirovinu rabe varaždinsko zelje. U općini Vidovec namjeravaju čak jednu ulicu u smjeru Ivanca nazvati po zelju.

Skupa proizvodnja
Pomper, međutim, govori kako je odavno već valjalo zaštiti varaždinsko zelje, uložiti u marketing i više ga promovirati. Ono je u trgovačkim lancima mnogim kupcima još nepoznato, ne razlikuje se kvaliteta toga zelja od klasičnoga kupusa, a to znači da se ne mogu postići ni više cijene. Zelje varaždinskog područja moralo bi biti skuplje ne samo zbog kvalitete nego i težeg uzgoja jer ono je osjetljivije na klimatske uvjete osobito na sušu. Pomper sumnja uopće u opstanak varaždinskog zelja koje nije otporno na klimatske promjene kao i na niz bolesti. Prošla je godina kaže bila najpogubnija za uzgoj toga zelja koje se ispržilo i nije savilo u glavice. Ostale sorte kupusa mnogo su otpornije i upravo ih zato vole poljoprivrednici diljem zemlje. Osim toga oni koji se bave proizvodnjom na veliko, na što su prisiljeni jer su ugovorima vezani za velike kupce poput trgovačkih lanaca, pa stoga ne smiju ostati bez kupusa. Varaždinsko zelje Pomper kooperantima plaća skuplje od ostalih sorti. Ono je, kaže, specifično mirisom, okusom i bojom – jednostavno je nezamjenjivo. Odavno je varaždinsko zelje poznato, a neki od tradicionalnih prerađivača poput Prehrane izvoze ga čak i u New York. Proizvodnja varaždinskog zelja je skuplja pa se na hektaru može uzgojiti od 30 do 45 tona za razliku od ostalih sorti kupusa koje imaju prinos od 60 do 110 tona. Stoga bi varaždinsko svježe zelje moralo imati višu otkupnu cijenu, a potom i kiselo, što do sada tržište nije prepoznalo, tumači naš sugovornik. “Najveći problem nas prerađivača jest što ne možemo postići razliku u cijeni između našeg i ostalog zelja”, žali se Pomper te dodaje: “Trgovački lanci jednako gledaju na varaždinsko zelje kao i na ono drugih proizvođača”, govori Pomper. Agropomper je lani imao promet od 2,5 milijuna kuna isporučivši na tržište 800 tona kiseloga kupusa i repe. Uz obitelj stalno je zaposlio osam radnika iako gotovo da i nema posla u travnju i lipnju. Pomper želi imati stalnozaposlene jer, često iznenadno, mora ispunjavati sve zahtjeve trgovačkih lanaca. Najveće isporuke kupusa i repe su u zimskim mjesecima, ciklus kiseljenja traje od 60 do 80 dana, ali se isporučuje cijele godine.

Nova ulaganja
Za usporedbu, gospodarstvo je 2001. uprihodilo milijun kuna prometa i preradilo 250 tona kiseloga kupusa uz četiri radnika. U 1992. bio je jedan zaposleni, preradilo se 50 tona i ostvarilo 200.000 kuna prometa. Pomper je tada kiseljaru iz obiteljske kuće preselio na novu lokaciju gdje je izgradio proizvodni pogon godišnjega kapaciteta 120 tona. Ubrzo povećava kapacitete i nakon propasti Vame 2001. kreće u izvoz. U međuvremenu je Agropomper ishodio sve potrebne dozvole, od kojih su najvažniji GLOBALGAP i HACCP sustav. Kada su 2008. proizveli više ukiseljenog povrća od izvoznih mogućnosti, ponovno su se okrenuli domaćim kupcima, trgovačkim lancima i veleprodaji Vagros. Pomper namjerava ove godine kupiti stroj za pakiranje rezanoga kiselog kupusa te proširiti hladnjaču.

Zaštićeni autohtoni proizvod

Tradicija varaždinskog zelja
Varaždinsko zelje nalazi se među šest zaštićenih autohtonih proizvoda u Hrvatskoj, a iz sjeverozapadne Hrvatske ovu oznaku ima još zagorski puran. Ukratko, oznake zemljopisnog podrijetla imaju lički krumpir, meso zagorskog purana i poljički soparnik. a oznake izvornosti dalmatinsko maslinovo ulje, istarski pršut i varaždinsko zelje. Riječ zelje dolazi od staroslavenske riječi zel i označava nešto zeleno, a zbog izuzetno ljekovitih svojstava kaže se da je zelje sirotinjski ormarić s lijekovima. Kupus je drevna kultura koju su već stari Rimljani smatrali univerzalnim lijekom, a u varaždinskom kraju uzgaja se od pamtivijeka. Varaždinsko zelje proizvodi se od istoimene sorte varaždinski kupus koji se izvan ovoga zemljopisnog područja ne proizvodi u većim količinama u komercijalne svrhe. Varaždinci su dugogodišnjim uzgojem uspjeli dobiti proizvod s posebnim svojstvima koja se ne mogu dobiti drugdje. Specifičnost ovog zelja povezana je s tlom, klimom i reljefom ovoga kraja.