Kada bih ja bio premijer u Hrvatskoj, od 1. ožujka 2012. dogodilo bi se sljedeće.

– Doprinos za mirovinsko osiguranje (MIO I+II) iznosio bi 17,4% bruto plaće
– Doprinos za zdravstveno osiguranje iznosio 11,3% bi bruto plaće
– Doprinos za ozljedu na radu iznosio bi 0,43% bruto plaće
– Doprinos za zapošljavanje iznosio bi 1,48% bruto plaće
– Bruto plaća bi bila zbroj neto plaće i svih doprinosa te poreza po stopi i prireza.

I ništa se ne bi promijenilo

Osim zadnje stavke!

Zašto jednostavno kad može komplicirano?

Na početku, par riječi o definiciji poreza i doprinosa. Porezi se mogu definirati kao prisilno plaćanje državi za koje se ne dobiva protunaknada i mogu se odnositi na fizičku osobu, poslovni subjekt itd. Definicija poreza isključuje pristojbe i kazne, ali obuhvaća doprinose za socijalno osiguranje jer su oni prisilne naravi.

Ugovorima koji zaposleni potpisuju s poslodavcima definira se bruto plaća.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno

Problem nastaje u stvaranju jedne nelogične, naslijeđene situacije u kojoj se doprinosi za zdravstvo osiguranje, ozljede i zapošljavanje ne računaju u bruto plaću. Postoji čudan termin – doprinosi “na plaću”.

Umjesto da se ide na pojednostavljivanje poreznog modela i da bruto plaća uistinu predstavlja ono što samo ime govori – kako za zaposlenika tako i za poslodavca – mi se zapetljavamo u nekorektnim definicijama. Poslodavac je uvijek vezan obvezom plaćanja doprinosa “iz plaće” i “na plaću” tako da se nameće potreba za redefiniranje bruto plaće koja bi trebala pretpostaviti ukupni trošak poslodavca vezan uz zaposlenu osobu.

Postoje iznimke kada porez na plaću može biti praktičan, npr. kada država u raznim okolnostima oslobađa poslodavca davanja “na plaću”. Međutim ova i druge iznimke ne treba biti opravdjane za neuvođenjem promjena.

Redefiniranjem bruto plaće koja bi u sebi imala i doprinose na plaću imali bi jednostavnost i čiste računa. A i za političare koji su na vlasti puno bolje zvuči : “Doprinosi za MIO iznose 17,36% a ne 20%.”

Bruto plaća i postoci

Na internet stranicama IJF-a možemo pronaći porezni vodić na građane: URL: http://www.ijf.hr/porezni_vodic/2010.pdf. Gledajući tablicu lako se stvara dojam da je ukupno porezno opterećenje po osnovi doprinosa iznosi 37,2%. Da li je to uistinu tako?

Pogledajmo kako izgleda definiranje bruto plaće i poreza po osnovi doprinosa.

U bruto plaću ne ulaze doprinosi koji idu na plaću (doprinos za zdravstveno, ozljede na radu i doprinos za zapošljavanje, porezi koji idu po stopama od 13%, 0,5% i 1,7%).

Puno prihvatljiviji model definiranja za poslodavce a i za radnike bio bi model prikazan na donjoj slici!

Na ovaj način stvorila bi se puno jasnija porezna slika vezana uz zaposlene u pravnim osobama!

Zašto strani investitori izbjegavaju Hrvatsku?

Imao sam slučaj da je vlasnik strane tvrtke svom manageru dao zadatak da istraži poslovanje u Hrvatskoj. Manager je otišao na stranice porezne uprave (URL: http://www.porezna-uprava.hr/en/porezi/v_poreza.asp?id=b01d1) i uredno pročio hrvatski porezni sustav.

Manager se oduševio i odmah izračuno troškove za planirano osoblje uredno proučivši poglavalja iz tablice “THE CROATIAN TAX SYSTEM” koja precizno opisuje INCOME TAX + SURTAX ON INCOME TAX.

U izračunu je nedostajal samo jedna sitnica, a to su socijalni doprinosi za koje očito da ih Porezna uprava ne smatra porezima.

Teško je naknadno objasniti vlasniku strane tvrtke da je dobio samo dio porezne slike hrvatskog radnika! Da osim navedenih progresivnih poreza na dohodak i prireza postoji još jedano sitno plaćanje koje se zovu doprinosi .

Ovo je samo jedan mali primjer nužnosti promjene i redefiniranja poreznog modela i pojmova.

Prvi korak je redefiniranje bruto plaće!

Pripremio: Mladen Miličić, dipl. inženjer i direktor tvrtke M. Miličić d.o.o.