Prošlo je prvih šezdeset dana nove Vlade. Što reći i analizirati a da već nije bilo predmetom silnih analiza? S obzirom na naslijeđeno stanje u zemlji, ali i stanje u kojem je čitav svijet, koje pak traje tri godine, svi smo nestrpljivi, čekamo napokon dobre vijesti, nov početak. I stoga je na ovoj Vladi, za razliku od dosadašnjih, još i veći pritisak. Od nje se očekuju nove odluke i smjernice koje će donijeti boljitak odmah, što prije. Svi smo, naravno, unaprijed znali da upravo sve to čeka izbornog pobjednika. Naravno, šezdeset dana nije dovoljno da se donesu promjene koje ćemo već danas osjećati i ocijeniti novim početkom. Nažalost, nestrpljivost je donijela da se svaka izjava, mjera, prijedlog i promjena zakona posebno analizira i propituje. Sve to pridonijelo je u ovim samim počecima konfuziji u vezi sa svim porukama i mjerama koje Vlada uistinu namjerava provesti. Ne postoji, a to pokazuju i ove tri krizne godine, jedinstven i dokazan recept koji će nas izvesti iz krize, osobito u našem slučaju, kada je “naša kriza” prije svega rezultat lošeg rada u posljednjih dvadeset godina, a manje rezultat utjecaja svjetske krize.

Istodobne reforme
Stoga sve dosadašnje Vladine mjere, gledajući u kontekstu potrebnih aktivnosti, smatramo početkom. Naravno, nekako treba početi, a mi u HUP-u smatramo da su prvi Vladini koraci pozitivni, da su početne mjere i glavni smjer, u kojem se prije svega nastoji odteretiti gospodarstvo i privući investitore i započeti investicije, ispravni. No treba napomenuti i podsjetiti da neće sve mjere biti jednako uspješne i efikasne, da zbog toga Vlada mora kontinuirano pratiti gospodarsko stanje i u hodu donositi nove mjere, priznati pogreške i loše mjere promijeniti, a razumjeti i prepoznati dobre mjere koje treba pojačati. Uza sve to pravi posao tek treba započeti, posao koji će trajati više godina, ali na kraju kojega ćemo, ako ga dobro svi napravimo, imati uspješnu modernu i gospodarski konkurentnu i oporavljenu zemlju. HUP je od početka krize uporno upozoravao i govorio što će raditi i ubuduće i da su problemi naše zemlje strukturne i sveobuhvatne naravi. To drugim riječima znači da gotovo svaki segment društva zahtijeva temeljitu i ozbiljnu rekonstrukciju. I važno je napomenuti da se sve te strukturne i temeljne reforme moraju događati istodobno jer samo tako povezane imaju smisla i donose maksimalan rezultat. Podsjećam, tu mislimo na reforme javne vlasti, središnje i lokalne, reformu javnih poduzeća, reformu pravosuđa i zdravstva, reformu tržišta rada i obrazovanja, mirovinsku reformu uz konsolidaciju javnih financija i javne potrošnje. Sve reforme kao rezultat moraju stvoriti okruženje u kojem poslodavci i gospodarstvo mogu biti konkurentni, okruženje koje će stvarati novu dodanu vrijednost, nova radna mjesta te bolju i bogatiju Hrvatsku. U svojim je ciljevima Vlada upravo gospodarstvo i stvaranje novih radnih mjesta stavila kao prioritet, što mi u HUP-u svakako pozdravljamo. To je ključna borba i promjena u koju nas sve zajedno mora povesti. I to je proces u kojem svi zajedno moramo biti jedinstveni jer samo tako možemo računati na izlazak iz krize. I kada govorimo o jedinstvu, HUP smatra da je za zajednički uspjeh ključan socijalni dijalog Vlade, sindikata i poslodavaca. Smatramo da se o svim glavnim mjerama mora raspravljati i da u svim mjerama moramo zajedno sudjelovati, ako ne u odlukama, jer to je politička odgovornost Vlade, onda sigurno u praktičnom iskustvu realnoga gospodarstva.

Posljedice plana B
Nažalost, do sada pravi socijalni dijalog još nije počeo. Naime, o svim dosadašnjim mjerama Vlada je samostalno donijela odluke bez pravih konzultacija s poslodavcima i sindikatima. Unatoč pritisku i brzini vjerujem da smo i u ovim prvim mjerama mogli i trebali pomoći Vladi i dati drukčiji pogled na predložene mjere i prijedloge iz realnoga gospodarstva jer sam siguran da bi jedan dio mjera bio još kvalitetniji i bolji. Tu je nemoguće ne spomenuti Zakon o radu. Slično kao što je bilo i u prošlosti, Zakon o radu je ostao, da tako kažem, tabu tema koju političari izbjegavaju u najvećem luku. I nova je Vlada odlučila bez socijalnih partnera samostalno promijeniti samo jednu stavku Zakona o radu. I dok svi analitičari, i domaći i strani, i svjetske institucije govore o potrebama promjena tržišta rada, što uključuje i promjene Zakona o radu, u nas postoji velik strah od pokretanja te teme. Stoga očekujemo da svi socijalni partneri sjednu zajedno i otvore tu temu te zajedničkim dogovorom predlože zakon koji će najbolje odgovarati gospodarskoj situaciji u kojoj se nalazimo. Očito socijalni dijalog tek treba krenuti. I na kraju, svi dijelimo istu želju – da nova Vlada uspije, jer plan B ima potencijalno vrlo opasne posljedice. Pogledajmo samo grčke rezultate za prošlu godinu (pad BDP-a, pad industrijske proizvodnje, pad zaposlenosti…). Grčka nam je i daleko i blizu. O novoj Vladi, ali i o svima nama ovisi kako ćemo ići: dalje ili bliže od grčkog scenarija. A tu onda teško mogu pomoći Međunarodni monetarni fond i Europska unija. Važno je da čim prije shvatimo kako po starom više ne ide, a novo moramo čim prije pronaći! Nadam se da se nećemo izgubiti u traženju puta.

Davor Majetić, glavni direktor HUP-a