Dijamant Hope ima 45,52 ledeno plava karata i najpoznatiji je dijamant na svijetu, a tajne i intrige prate ga otkako je u 17. stoljeću iskopan na području Indije. Znanstvenici ga također smatraju tajnovitim blagom, no iz drukčijih pobuda.

Naime, htjeli bi se njime poslužiti u proučavanju povijesti Zemlje, duge više od milijardu godina. “Smješten je u kategoriju lijepog nakita, kulturne ikone, ukletog dragog kamena ili čega već”, kaže Jeffrey Post, geolog i kustos Državnog prirodoslovnog muzeja Smithsonian u Washingtonu, gdje je dijamant izložen. “Taj dijamant ima prirodnu povijest koja je znatno dulja od ljudske povijesti.”Post i njegovi kolege u siječnju su u časopisu American Mineralogist objavili članak o najnovijim znanstvenim spoznajama vezanim za dijamant Hope – on, naime, sadrži iznenađujuće visoku razinu bora. Znanstvenici odavno znaju da prirodno plavi dijamanti sadrže nešto bora, koji dragom kamenu i daje plavu boju, ali i druge neobične kvalitete. Hope, naprimjer, osvijetljen ultraljubičastim svjetlom sjaji narančastocrvenim sjajem. Međutim, na druga pitanja vezana za plave dijamante odgovora još nema pa tako ni na pitanje zašto su tako rijetki. “Ako odete u lokalnu trgovinu nakitom, plave dijamante nećete naći”, kaže Post. “Tek je jedan od milijuna dijamanata koji svake godine otkrijemo dovoljno plav da bismo ga mogli nazvati plavim dijamantom.” Kako bi razotkrili tajnu plavih dijamanata, znanstvenici su odlučili istražiti bor. Stoga su 78 plavih dijamanata, uključujući dijamant Hope, smjestili u uređaj koji odašilje ione galija, koji su, pak, ogulili atome dijamanata. Te oguljene atome, točnije stotine milijuna njih, kasnije su razvrstali po težini radi utvrđivanja zastupljenosti bora. Čak i stotine milijuna atoma čine tek nekoliko atomskih slojeva, a znanstvenici su najprije ispitali druge plave dijamante kako bi bili sigurni da se u njih nisu urezali vidljivi tragovi. “Ne želimo da nakon ispitivanja dijamant Hope teži manje nego prije ispitivanja”, kaže Post.

Prethodnim je istraživanjima plavih dijamanata utvrđena razina bora bila manja od jednog prema milijun atoma, no u dijelovima dijamanta Hope utvrđena je razina iznosila čak osam na milijun atoma, u drugim ih dijelovima gotovo i nije bilo. Zanimljivo je to što dijamanti s većim udjelom bora nisu nužno bili i plaviji. “Pokušali smo usporediti jačinu boje s koncentracijom bora”, kaže Elo?se Gaillou, kustosica zbirke dragog kamenja i minerala u Prirodoslovnom muzeju okruga Los Angeles i glavna autorica članka objavljenog u časopisu American Mineralogist. “Nismo ustvrdili nikakvu povezanost.” Znanstvenici bi htjeli precizno izmjeriti dva oblika bora, a jedan od njih nešto je teži izotop s dodatnim neutronom. Stijenje s morskog dna sadrži teži izotop bora nego što je onaj koji se nalazi u Zemljinu pokrivaču, a tim bi se mjerenjem moglo otkriti porijeklo bora. Steven Shirley, geokemičar s Instituta Carnegie za znanost u Washingtonu, smatra da bor potječe iz tektonske ploče koja je odgurnuta prema mjestu gdje je dijamant nastao. Za precizno mjerenje izotopa bora potrebno je provesti znatno dulji pokus, koji bi trajao nekoliko dana, a ne nekoliko sati, a problem je što se ispitivanja na slavnim muzejskim izlošcima vrlo teško provode. “Posjetitelji se jako ljute kad dijamant Hope nije izložen”, kaže Post. Nakon što bi se muzej navečer zatvorio, draguljar bi uklonio dijamant iz ogrlice kako bi znanstvenici mogli provesti mjerenja. U postav bi ga vratili do jutra. Post se nada da će znanost pokazati da dijamant Hope ne prati samo prokletstvo. “Ovim istraživanjem ćemo, nadam se, pokazati i da je strahovito zanimljiv te da je vjerojatno riječ o jedinstvenom predmetu znanstvenog proučavanja.”

Kenneth Chang