Povodom nedavno obilježene stote obljetnice osvajanja Južnog pola čule su se brojne priče o preživljavanju i smrti na sedmome kontitentu. Roald Amundsen onamo je stigao prvi u prosincu 1911., a mjesec dana nakon njega, 17. siječnja 1912. i Robert Falcon Scott. Međutim, zbog Scottove muke na ledu, koju je, kao i ostale događaje s putovanja dugog 1300 kilometara koje njegov peteročlani tim nije uspio svladati, zapisao u bilježnice, Amundsenovo je postignuće svedeno na povijesnu fusnotu.

Još je jedna neuspjela polarna ekspedicija, točnije pokušaj Ernesta Shackletona da od 1914. do 1916. proputuje Antarktikom, nadahnula brojne knjige. Međutim, Shackleton je uspio u nečemu u čemu Scott nije. Svih 28 članova njegove ekspedicije kući se vratilo živo. Njihova dvogodišnja odiseja tijekom koje su otvorenim morem plovili u čamcima za spašavanje i prelazili preko zaleđenih terena, također je zasjenila Amundsenov uspjeh. Nancy Koehn, povjesničarka s Ekonomskog fakulteta na Sveučilištu Harvard, nedavno je za The Times napisala da je njezino proučavanje Shackletonova vodstva u misiji koja se pretvorila u bitku za preživljavanje “privukla više interesa izvršnih direktora nego ijedna priča iz prakse”. “Shackletona možemo smatrati uzorom”, napisala je Nancy Koehn, “iako bismo njegovu ekspediciju prema zadanim ciljevima mogli nazvati neuspjehom ogromnih razmjera.” Gotovo svi možemo naučiti nešto iz onoga što Nancy Koehn naziva “Shackletonovom sposobnošću reakcije na stalnu promjenu okolnosti.” Tiziana Lauretti regirala je na promjenu stanja u poljodjeljstvu pa je tako prigrlila princip “višefunkcionalne poljoprivrede”. Ako posjetite njezino imanje od tri hektra u blizini Pontinije u Italiji, vidjet ćete čitav niz domaćih životinja, dva pauna, a moći ćete kupiti i domaći pekmez. Na svoje imanje prima školarce “koji nikad nisu vidjeli jaje koje nije došlo iz trgovine”, ispričala je za The Times, a imaju priliku i uprljati ruke brašnom dok peku pizzu u krušnoj peći. “Nisam mogla preživjeti samo od prodaje jagoda i šljiva”, kaže Tiziana za The Times. “Možete uspjeti ako imate veliko imanje ili ako, poput nas, proširite djelatnost.” U Rochesteru u New Yorku preživljavanje se svodi na traženje zamjene za izgubljene poslove i prestiž koji prate propast tvrtke Kodak i bankrot koji je tvrtka proglasila 19. siječnja. Tvrtka čije je ime nekoć bilo sinonim za fotografije prije 30 je godina u Rochesteru zapošljavala 62.000 radnika. Danas ih ima tek 6200. Michael Alt, voditelj industrijskog parka koji se proteže na 500 hektara gdje je nekoć radilo 30.000 Kodakovih radnika i gdje neki izbjeglice iz Kodaka i dalje rade, ali u drugim tvrtkama, kaže da je Rochester vjerovao da će moći prevladati propast proizvodnog diva. “Možda biste se, kad vam živi pijesak dođe do grla, trebali primiti za uže, ali do te faze još nije došlo”, ispričao je Alt za Times. No to ne znači da uže ne treba hvatati.

Tom Brady

Komentare šaljite na nytweekly@nytimes.com