Agencija Associated Press donosi zanimljivu i pozamašnu analizu percepcije koju je euro među građanima Europske unije uživao u posljednjih nekoliko godina te kako je od činjenice da su ga prije samo tri godine hvalili kao ‘can-do’ valutu koja će Europi donijeti “prosperitet bez presedana” stigao do pozicije gdje je naširoko prezren kao manjkav eksperiment u svijetu zaraženom krizom koja prijeti samom njegovu opstanku.

Euro je, podsjetimo, ovog tjedna na međunarodnim tržištima pao na najnižu razinu u posljednjih više od 15 mjeseci prema dolaru, a zabilježio je i najnižu razinu u posljednjih 10 godina prema jenu. Prošlo je točno deset godina otkako je europska valuta euro u opticaju. AP se u tekstu pita – hoće li doživjeti svoj 11. rođendan, a kamoli dvadeseti? U svojoj kratkoj povijesti uvijek je bio slavljen kao ultimativni znak mirne, ujedinjene Europe, koji joj je dao veći utjecaj. Ovih dana, dok se suočava s najvećom krizom dosad, euro za više od 330 milijuna ljudi predstavlja dnevni podsjetnik na tužno stanje u kojem se nalaze ekonomije 17 zemalja članica eurozone. Mnoge zemlje grabe prema recesiji, dok se političari bore s dužničkom krizom.

Svemu navedenom unatoč, malo je Europljana spremno odreći se eura, dijelom zbog straha od kaotičnog kolapsa, piše AP. Ipak, neki su nostalgični prema novcu koji su u novčaniku držali prije dolaska eura.

2009. euro slavljen ‘uz zvukove fanfara’

Agencija prenosi izjavu 52-godišnje liječnice iz Pariza koja kaže kako “euro svima donosi mizeriju” te da su dani prije njega bili bolji. No, nije uvijek bilo tako, piše agencija. Godine 2009. euro je bio ‘uz fanfare’ slavljen, govorilo se kako je upravo on u zemljama koje ga koriste ublažio val krize koji je donijela propast američke investicijske banke Lehman Brothers 2008. godine. Euru su se tada pripisivale i zasluge za opstanak Irske koja nije zapala u gospodarski kaos poput Islanda. “Kada je euro lansiran mnogi su mislili da će propasti”, pisao je BBC na svojoj web stranici u to vrijeme, domećući kako je “njegova uloga kao valute sigurna”.

Za euro su se stvari promijenile 2010. godine, kada su se godine rasta na zaduživanju poput bumeranga vratile Grčkoj, a eurozona shvatila da nema alate kojima bi odgovorila na ekonomsku imploziju. Grčki partneri po euru i Međunarodni monetarni fond (MMF) uskoro su pronašli novac kojim će pomoći toj zemlji, ali onda je istu pomoć zatražila i Irska čiji su se imovinski i bankarski sektori urušili. Klubu posrnulih se 2011. godine pridružio i Portugal nakon neuspješne borbe da sredi svoje sklerotično gospodarstvo.

Danas, u samo praskozorje 2012., upitna je uloga eura čak i kao regionalne valute. Tome su uvelike pridonijeli gospodarski problemi ‘velike’ Italije i skepticizam onih koji se pitaju hoće li euro preživjeti, barem u ovakvom obliku u kojem je sada. Današnji pesimizam evocira sjećanja na ranije dane, kada su se potrošači brinuli kako će to utjecati na njihove financije, s obzirom da su trgovci iskoristili prelazak na euro kako bi povisili cijene.

Analiza Europske središnje banke (ECB) pokazala je da je percepcija o dizanju cijena u visine nakon uvođenja eura “generalno pretjerana”. Nakon prve godine u kojoj je trajala prilagodba, istraživanje Europske unije pokazalo je da polovica ispitanika misli da euro donosi prednosti, dok ih je gotovo trećina mislila drugačije. Do 2007., na samom vrhuncu ekonomskog booma, kada se pozivalo da euro postane svjetska rezervna valuta, 72 posto ispitanika mislilo je da je euro “dobra stvar” za Europu. Posljednje istraživanje EU-a pokazalo je da oko dvije trećine ispitanika tako misli.

nije svaki isti

Zaboravite pitanje „isplati li se električni automobil“. Danas je važnije nešto drugo

Zagrebački startup

Razvili su platformu koju koriste Zaba, INA i Sofascore. Sada žele na strano tržište

Bez viših ciljeva

Dok ljubav javnosti prema euru često pada i raste, Europljani su cijelo vrijeme ujedinjeni u stavu da uvođenje jedinstvene valute nije postiglo ‘više ciljeve’ – kovanje zajedničkog europskog identiteta od Dublina do Tallinna.

Europska komisija prošle je godine provela istraživanje među građanima pitajući ih imaju li osjećaj da ih je korištenje eura potaknulo da se osjećaju “više europski”. Više od tri četvrtine ispitanika odgovorilo je kako euro po tom pitanju nije imao nikakva efekta. Postotak ljudi s takvim mišljenjem nije se puno mijenjao kroz godine, 2002. godine iznosio je 80 posto.

Mišljenje onih izvan eurozone također se mijenjalo. Prije se na euro gledalo kao na činjenicu da su zemlje istočne Europe “konačno uspjele”, a danas se na priključivanje eurozoni gleda kao na daleko osjetljiviju temu. Na euro se danas, piše AP, gleda kao na projekt o kojem se ipak možda nije u potpunosti promislilo i koji bi nas na kraju mogao skupo koštati.

Euro je jedinstvena valuta koju je 1. siječnja 1999. godine prihvatilo 11 država članica Europske unije (Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Irska, Italija Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal i Španjolska) radi potpunoga ukidanja nacionalnih valuta. Danska i Velika Britanija koristile su pravo ostajanja izvan europodručja (prema Ugovoru iz Maastrichta), a Grčka i Švedska formalno nisu zadovoljile kriterije konvergencije do spomenutoga datuma. Grčka je, zadovoljivši navedene kriterije, ušla u europodručje 2001. godine, dok je Švedska i dalje izvan europodručja s obzirom na to da su njezini građani na referendumu dva puta odbili prihvaćanje jedinstvene valute. Uvođenje eura kao jedinstvene valute u Europskoj uniji treća je faza stvaranja Ekonomske i monetarne unije. Novčanice i kovanice eura puštene su u optjecaj 1. siječnja 2002. godine, dok je potpuna zamjena nacionalnih valuta obavljena krajem veljače 2002. godine.

(pd)