EN DE

Što bi kod nas radio MMF? Proučite zadatke Portugala

Autor: Jadranka Dozan
26. listopad 2011. u 10:15
Podijeli članak —

MMF je danas pri sklapanju aranžmana s pojedinim zemljama sve strožiji, s naglašenijom ulogom policajca

Dođe li Kukuriku koalicija na vlast, možda će zvati MMF. A možda i neće. SDP-ov kandidat za ministra financija Slavko Linić u javne je rasprave gurnuo tu opciju, a u naknadnim očitovanjima stratezi SDP-a nisu to ni potvrdili ni demantirali. Iako je bilo i tumačenja da je Linić svojim istupom “šokirao” koaliciju, izglednije je da je to bilo koordinirano iskakanje, spin kojim se na mala vrata osigurava i svojevrsna odstupnica od nekih predizbornih najava.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Branko Grčić, glavni ekonomski strateg SDP-a, izjavio je da program koalicije predviđa fikalnu konsolidaciju bez MMF-a jer su u Kukuriku savezu uvjereni da je ona moguća u srednjem roku i bez bolnih rezova. No, dodaje i kako je ključno pitanje hoće li u održivost takva plana moći uvjeriti financijere odnosno tržišta, naročito s obzirom na razine deficita i javnog duga te najave mogućeg smanjenja kreditnog rejtinga. Hoće li traženje pomoći biti i neizbježno, ovisit će ponajprije o proračunu s jedne te o razvoju događaja vezanih uz dužničku krizu eurozone i njezin utjecaj na cijenu i dostupnost kapitala na financijskim tržištima s druge strane. Glede proračuna, zasad se spremnost na reforme čini dosta razvodnjenom, a današnja tržišta to bi mogla ocijeniti luksuzom. Problem je, međutim, što se u nedostatku političke snage da sami poduzmemo odlučnije reformske poteze možda ipak previđa činjenica da je MMF danas pri sklapanjima aranžmana s pojedinim zemljama više nalik nekadašnjem, strožem MMF-u, s naglašenijom ulogom policajca negoli je to bio slučaj za razdoblja globalne financijske krize, kad su se u gašenjima požara postavljali i manji uvjeti.

Dođe li Kukuriku koalicija na vlast, možda će zvati MMF. A možda i neće. SDP-ov kandidat za ministra financija Slavko Linić u javne je rasprave gurnuo tu opciju, a u naknadnim očitovanjima stratezi SDP-a nisu to ni potvrdili ni demantirali. Iako je bilo i tumačenja da je Linić svojim istupom “šokirao” koaliciju, izglednije je da je to bilo koordinirano iskakanje, spin kojim se na mala vrata osigurava i svojevrsna odstupnica od nekih predizbornih najava.

Branko Grčić, glavni ekonomski strateg SDP-a, izjavio je da program koalicije predviđa fikalnu konsolidaciju bez MMF-a jer su u Kukuriku savezu uvjereni da je ona moguća u srednjem roku i bez bolnih rezova. No, dodaje i kako je ključno pitanje hoće li u održivost takva plana moći uvjeriti financijere odnosno tržišta, naročito s obzirom na razine deficita i javnog duga te najave mogućeg smanjenja kreditnog rejtinga. Hoće li traženje pomoći biti i neizbježno, ovisit će ponajprije o proračunu s jedne te o razvoju događaja vezanih uz dužničku krizu eurozone i njezin utjecaj na cijenu i dostupnost kapitala na financijskim tržištima s druge strane. Glede proračuna, zasad se spremnost na reforme čini dosta razvodnjenom, a današnja tržišta to bi mogla ocijeniti luksuzom. Problem je, međutim, što se u nedostatku političke snage da sami poduzmemo odlučnije reformske poteze možda ipak previđa činjenica da je MMF danas pri sklapanjima aranžmana s pojedinim zemljama više nalik nekadašnjem, strožem MMF-u, s naglašenijom ulogom policajca negoli je to bio slučaj za razdoblja globalne financijske krize, kad su se u gašenjima požara postavljali i manji uvjeti.

Primjeri Grčke, ali i Portugala, to su pokazali dosta jasno. Kombinacijom raznih mjera u Portugalu je za cilj postavljeno smanjenje fiskalnog deficita sa 9,1 na 5,9 posto BDP-a već u ovoj godini, a dogodine na tri posto. Uz zamrzavanje proračunskih plaća do 2013., smanjenje socijalnih izdataka u zdravstvu, skraćivanje roka plaćanja naknada za nezaposlene (sa 30 na 15 mjeseci), smanjivanje broja zaposlenih u javnoj upravi za jedan do dva posto godišnje, dio plana je i povećanje nekih poreza. Istodobno, radi povećanja konkurentnosti od Portugala je zatražena liberalizacija tržišta rada uz smanjenja raznih naknada i te povlastica vezanje plaća uz produktivnost, kao i rasterećenje troška rada smanjenjem socijanih doprinosa. Uza sve, sugerirano joj je ubrzanje privatizacije državnih kompanija. Navedena područja, možda tek uz neke razlike u intenzitetu, zacijelo bi se našle i na listi uvjeta prema Hrvatskoj. “U našem slučaju prioritetne zahtjeve i preporuke MMF-a treba tražiti u postojećim izvješćima Članka 4”, kaže Zrinka Živković-Matijević, analitičarka Raiffeisen banke. Dakle, smanjenje mase plaća, subvencija, racionalizacija zdravstvenog i mirovinskog sustava te poboljšanje efikasnosti raznih socijalnih transfera. Usporedo s tim, reforma radnog zakonodavstva i druge mjere za poboljšanje knkurentnosti, od smanjenja socijalnih doprinosa i parafiskalnih nameta do smanjenja utjecaja države odnosno ubrzanja privatizacije.

Aranžman s MMF-om

Pozdravili se 2006. godine
Hrvatska je posljednji stand-by aranžman s MMF-om zatvorila 2006. On je (kao i raniji) za Hrvatsku bio ‘aranžman iz predostrožnosti’ i nije uključivao financijsku pomoć MMF-a. Vlada bivšeg premijera Sanadera tada je, suprotno sugestijama Europske komisije, ocijenila da će samostalno brinuti o očuvanju makrostabilnosti i smanjenju vanjske ranjivosti zemlje. Za trajanja aranžmana rast udjela vanjskog duga u BDP-u znatno je usporen.

Autor: Jadranka Dozan
26. listopad 2011. u 10:15
Podijeli članak —
Komentari (3)
Pogledajte sve

Stvari su očito prevršile svaku mjeru kad na rastuće socijalne razlike upozorava MMF, institucija koja je u posljednja tri desetljeća globalizacije držala svijeću razmahalom liberalnom kapitalizmu, koji je, ohrabren raspadanjem komunizma, prouzročio rastuću nejednakost i besperspektivnost mnoštva ljudi

Da čovjek ne povjeruje. Međunarodni monetarni fond počeo je kampanju protiv rastućih socijalnih razlika. Tom pitanju nedavno je posvetio gotovo cijelu jednu publikaciju, u kojoj analitičari preporučuju vladama smanjivanje nejednakosti između bogatih i siromašnih, jer bi one mogle uroditi nemirima.

Stvari su očito prevršile svaku mjeru kad na to upozorava upravo institucija koja je u posljednja tri desetljeća globalizacije držala svijeću razmahalom liberalnom kapitalizmu, koji je, ohrabren raspadanjem komunizma, prouzročio rastuću nejednakost i besperspektivnost mnoštva ljudi. To potvrđuju ustanci u arapskim zemljama, nezadovoljstvo u Izraelu, nemiri mladih i nezaposlenih u Britaniji, prosvjedi protiv pohlepe Wall Streeta – a tu vjerojatno nije kraj.

Studije zaista pokazuju da su se socijalne nejednakosti u državama u posljednjih 30 godina drastično produbile i gotovo vratile na dramatičnu razinu prije stotinjak godina. Samo u SAD-u jedan posto stanovništva drži čak petinu cijelog američkog dohotka, a 10 posto najbogatijih kontrolira čak 50 posto. To što tijekom 30 godina najbogatiji sebi uzimaju sve više, a narodu ostavljaju relativno sve manje, nije se primjećivalo dok je gospodarstvo raslo i dok su se dohoci povećavali svima, pa i siromašnijima – iako nejednakom brzinom.

Onda je banula kriza, ekonomija je zaglibila, a moštva su ostala bez posla i bez prihoda za život. Tek kad je u kolovozu izbila pobuna u desetak britanskih gradova, počelo se uočavati da mladi prosvjednici nisu samo nezaposleni, nego nemaju izgleda da se ikad zaposle, jer su u današnjem ekonomskom sustavu postali suvišni ljudi.

Malo je tko među odgovornim dužnosnicima u svijetu želio vidjeti tu drastičnu istinu. Zanimljivo, među prvima uočio ju je Dominique Strauss-Kahn, koji je još sredinom travnja – dok je bio izvršni direktor MMF-a – dao do znanja kako rastuće socijalne razlike i nezaposlenost prijete izbijanjem nemira. Vladama je preporučio »pravedniju raspodjelu bogatstva« te veće, progresivno oporezivanje najbogatijih.

To je ponajprije moralno pitanje, o kojem je prije 120 godina vrlo jasno progovorio papa Lav XIII., upozorivši da bi bijedan i nevoljan položaj radnika mogao izazvati dramatične događaje. Izbile su komunističke i fašističke revolucije te dva svjetska rata. Budući da Crkva danas ima važnijeg posla, dobro je što barem MMF uočava tu tempiranu moralnu bombu, iako Strass-Kahn o njoj govori ponajprije kao o pitanju koje potkopava ekonomski rast i stabilnost.

Na to se ovih dana nadovezao Nouriel Roubini, jedan od najtraženijih ekonomista u svijetu, napisavši da će se svaki gospodarski model, koji na primjeren način ne riješi nejednakost – tako da osigura javna dobra i ekonomske mogućnosti svima – u konačnici suočiti s krizom legitimnosti. I mnogi drugi svjetski komentatori sve više pušu u isti rog.

Pridružuju se kampanji kojom se odgovorne ljude, ponajprije političare, želi osvijestiti da je najvažnija zadaća vlada da smanje nejednakosti i zaposle ljude. MMF-ove analize pokazuju da produbljivanje nejednakosti usporava gospodarski rast. Nestaje srednja klasa, smanjuje se kupovna moć najširih slojeva, a time i potražnja za proizvodima. Povećava se samo nestabilnost.

Nijemci su nešto naučili iz svoje povijesti i dobro znaju zašto tijekom ove krize gotovo nisu otpuštali radnike, već su im privremeno smanjivali plaće. Njemačka je među najbogatijim zemljama u svijetu, ali su socijalne razlike u njoj među najmanjima. U usporedbi s ostalim kontinentima, socijalne razlike – iako rastu – nisu drastične ni u drugim članicama EU, pa ni u Hrvatskoj. No, naši novi vlasnici i političari također imaju razloga da paze što rade

Kaj su to rezovi???
Pored problema koje je MMF radio nekada prije,ja u današnji uvjetima vidim dva problema…

1) MMF daje samo gabarite rezova(koji nisu nešto veliki ako se mene pita)ali unutarnje restrukturiranje je potrebno da dođe od nas samih…jer MMF neće moći ukazati na korumpirna suca ili provjeravati kvalitetu javnu nabave tipa ove zadnje u koju je umiješan HT…MMF nam neće voditi brigu o tržišnom natjecanju,,,

2)Privatizacija imovine…samo da se ne radi o resursim a koje nismo a mogli smo staviti u razvoj…no ti problem dolaze iznutra…većim dijelom

Prednost je jefitniji kredit…ja bih radije ukinuo taj kreditni sustav ali ako to već nije sllučaj neka bude jeftniji kredit…

Država mora iznjedriti programe razvoja i stati iza njih..NIje da nemaju prijedloga

Lovrinčević( premejerkin savjetnik) o programu oporbe:
Kukuriku obmanjuje, samo MMF Hrvatsku spašava
Objavljeno dana: 16.09.2011. / 13:39
Autor: Nacional.hr
I dalje, taj isti premjerkin savjetnik:”Smatram da bi za Hrvatsku najbolje bilo da prvi dan nakon izbora, stranka ili stranke koje formiraju vlast, odmah idu na sklapanje aranžmana s MMF-om. Političari su u ovih dvadeset godina pokazali da Hrvatsku ne mogu izvesti iz krize”, precizan je o svojim ekonomskim pogledima savjetnik. “Došlo je do nekih manjih reformi, ali nedovoljno sadržajnih da bi Hrvatsku izvukli iz problema”, kratko je odgovorio o neefikasnosti HDZ-ove financijske politike.

Moglo bi vas Zanimati