Lovrinčević( premejerkin savjetnik) o programu oporbe:
Kukuriku obmanjuje, samo MMF Hrvatsku spašava
Objavljeno dana: 16.09.2011. / 13:39
Autor: Nacional.hr
I dalje, taj isti premjerkin savjetnik:”Smatram da bi za Hrvatsku najbolje bilo da prvi dan nakon izbora, stranka ili stranke koje formiraju vlast, odmah idu na sklapanje aranžmana s MMF-om. Političari su u ovih dvadeset godina pokazali da Hrvatsku ne mogu izvesti iz krize”, precizan je o svojim ekonomskim pogledima savjetnik. “Došlo je do nekih manjih reformi, ali nedovoljno sadržajnih da bi Hrvatsku izvukli iz problema”, kratko je odgovorio o neefikasnosti HDZ-ove financijske politike.
Kaj su to rezovi???
Pored problema koje je MMF radio nekada prije,ja u današnji uvjetima vidim dva problema…
1) MMF daje samo gabarite rezova(koji nisu nešto veliki ako se mene pita)ali unutarnje restrukturiranje je potrebno da dođe od nas samih…jer MMF neće moći ukazati na korumpirna suca ili provjeravati kvalitetu javnu nabave tipa ove zadnje u koju je umiješan HT…MMF nam neće voditi brigu o tržišnom natjecanju,,,
2)Privatizacija imovine…samo da se ne radi o resursim a koje nismo a mogli smo staviti u razvoj…no ti problem dolaze iznutra…većim dijelom
Prednost je jefitniji kredit…ja bih radije ukinuo taj kreditni sustav ali ako to već nije sllučaj neka bude jeftniji kredit…
Država mora iznjedriti programe razvoja i stati iza njih..NIje da nemaju prijedloga
Stvari su očito prevršile svaku mjeru kad na rastuće socijalne razlike upozorava MMF, institucija koja je u posljednja tri desetljeća globalizacije držala svijeću razmahalom liberalnom kapitalizmu, koji je, ohrabren raspadanjem komunizma, prouzročio rastuću nejednakost i besperspektivnost mnoštva ljudi
Da čovjek ne povjeruje. Međunarodni monetarni fond počeo je kampanju protiv rastućih socijalnih razlika. Tom pitanju nedavno je posvetio gotovo cijelu jednu publikaciju, u kojoj analitičari preporučuju vladama smanjivanje nejednakosti između bogatih i siromašnih, jer bi one mogle uroditi nemirima.
Stvari su očito prevršile svaku mjeru kad na to upozorava upravo institucija koja je u posljednja tri desetljeća globalizacije držala svijeću razmahalom liberalnom kapitalizmu, koji je, ohrabren raspadanjem komunizma, prouzročio rastuću nejednakost i besperspektivnost mnoštva ljudi. To potvrđuju ustanci u arapskim zemljama, nezadovoljstvo u Izraelu, nemiri mladih i nezaposlenih u Britaniji, prosvjedi protiv pohlepe Wall Streeta – a tu vjerojatno nije kraj.
Studije zaista pokazuju da su se socijalne nejednakosti u državama u posljednjih 30 godina drastično produbile i gotovo vratile na dramatičnu razinu prije stotinjak godina. Samo u SAD-u jedan posto stanovništva drži čak petinu cijelog američkog dohotka, a 10 posto najbogatijih kontrolira čak 50 posto. To što tijekom 30 godina najbogatiji sebi uzimaju sve više, a narodu ostavljaju relativno sve manje, nije se primjećivalo dok je gospodarstvo raslo i dok su se dohoci povećavali svima, pa i siromašnijima – iako nejednakom brzinom.
Onda je banula kriza, ekonomija je zaglibila, a moštva su ostala bez posla i bez prihoda za život. Tek kad je u kolovozu izbila pobuna u desetak britanskih gradova, počelo se uočavati da mladi prosvjednici nisu samo nezaposleni, nego nemaju izgleda da se ikad zaposle, jer su u današnjem ekonomskom sustavu postali suvišni ljudi.
Malo je tko među odgovornim dužnosnicima u svijetu želio vidjeti tu drastičnu istinu. Zanimljivo, među prvima uočio ju je Dominique Strauss-Kahn, koji je još sredinom travnja – dok je bio izvršni direktor MMF-a – dao do znanja kako rastuće socijalne razlike i nezaposlenost prijete izbijanjem nemira. Vladama je preporučio »pravedniju raspodjelu bogatstva« te veće, progresivno oporezivanje najbogatijih.
To je ponajprije moralno pitanje, o kojem je prije 120 godina vrlo jasno progovorio papa Lav XIII., upozorivši da bi bijedan i nevoljan položaj radnika mogao izazvati dramatične događaje. Izbile su komunističke i fašističke revolucije te dva svjetska rata. Budući da Crkva danas ima važnijeg posla, dobro je što barem MMF uočava tu tempiranu moralnu bombu, iako Strass-Kahn o njoj govori ponajprije kao o pitanju koje potkopava ekonomski rast i stabilnost.
Na to se ovih dana nadovezao Nouriel Roubini, jedan od najtraženijih ekonomista u svijetu, napisavši da će se svaki gospodarski model, koji na primjeren način ne riješi nejednakost – tako da osigura javna dobra i ekonomske mogućnosti svima – u konačnici suočiti s krizom legitimnosti. I mnogi drugi svjetski komentatori sve više pušu u isti rog.
Pridružuju se kampanji kojom se odgovorne ljude, ponajprije političare, želi osvijestiti da je najvažnija zadaća vlada da smanje nejednakosti i zaposle ljude. MMF-ove analize pokazuju da produbljivanje nejednakosti usporava gospodarski rast. Nestaje srednja klasa, smanjuje se kupovna moć najširih slojeva, a time i potražnja za proizvodima. Povećava se samo nestabilnost.
Nijemci su nešto naučili iz svoje povijesti i dobro znaju zašto tijekom ove krize gotovo nisu otpuštali radnike, već su im privremeno smanjivali plaće. Njemačka je među najbogatijim zemljama u svijetu, ali su socijalne razlike u njoj među najmanjima. U usporedbi s ostalim kontinentima, socijalne razlike – iako rastu – nisu drastične ni u drugim članicama EU, pa ni u Hrvatskoj. No, naši novi vlasnici i političari također imaju razloga da paze što rade