Čini se da se povijest ponavlja. Prema podacima Svjetske banke temeljenim na paritetu kupovne moći veličina kineskog gospodarstva iznosi 10,1 bilijuna dolara u usporedbi s SAD-ovih 14,6 bilijuna dolara. Neminovno se nameće zaključak da će kinesko gospodarstvo vrlo brzo postati najveće na svijetu, a Kina čini sve kako bi to doista i postala.

Tijekom proteklih 10 godina realni godišnji rast kineskog bruto domaćeg proizvoda u prosjeku je iznosio 10,5 posto u usporedbi sa američkih 1,7 posto. U prvoj polovici 2011. kinesko gospodarstvo raslo je po godišnjoj stopi od 9,6 posto, naspram američkih manje od jedan posto. Vladavina SAD-a kao najveće svjetske ekonomske sile počela je nešto prije 1890-ih skidanjem s trona prethodnog globalnog giganta, Kine, pa iako su ekonomisti skeptični da će Kina uspjeti održati sadašnju razinu rasta, većina se slaže da se radi o samo nekoliko godina kada će kinesko gospodartvo nadmašiti gospodarstvo SAD-a.

Tijekom pet stoljeća koliko je kinesko gospodarstvo bilo najveće na svijetu, Kina nikada nije bila ni blizu da se nađe u društvu najbogatijih zemalja svijeta. Godine 1500. Italija je bila gotovo dvostruko bogatija, 1700. godine Nizozemska je bila gotovo tri puta bogatija, a Velika Britanija šest puta bogatija do 1870. godine. Iako je danas BDP SAD-a i Kine približno jednak, prosječna osoba u Kini živi od dohodka kojim se može kupiti samo 16 posto roba i usluga koje prosječne osobe koja živi u SAD-u može kupiti, a trebat će desetljeća da se taj jaz premosti.

Neki analitičari upozoravaju da pad SAD-a s prvoga mjesta može imati cijeli niz loših posljedica. Biti najveće gospodarstvo, tvrde oni, bilo je od vitalnog značaja za američki napredak, jer od Drugog svjetskog rata dolar je bio dominantan u međunarodnim financijskim rezervama, čime je SAD-u omogućeno da posuđuje i trguje u vlastitoj valuti. Arvind Subramanian sa Peterson Institute for International Economics predviđa da bi u roku od 10 godina kineska valuta renminbi mogla zamijeniti dolar i postati vodeća svjetska valuta, a u tom slučaju američke će se tvrtke morati zaštiti od tečajnih rizika, dok će zaduživanje države postati malo skuplje. No, strane tvrtke već imaju zaštitu od valutnog rizika i još se uvijek uspijevaju natjecati, no manje zaduživanje sigurno bi bilo dobra stvar za SAD. I renminbi, čija vrijednost raste, čak bi mogao i pomoći trgovinskom odnosu SAD-a i Kine.

Ekonomska premoć daje manje pogodnosti u nadašnjem globaliziranom svijetu nego što je to bilo prije jednoga stoljeća, velikim dijelom zahvaljujući poslijeratnom međunarodnom sustavu u kojem Svjetska trgovinska organizacija ekonomski snažnim zemljama ograničava mogućnosti nepravedne tržišne utakmice. I Kina će vjerojatno biti još više ograničena, jer se njezina ekonomija oslanja na izvoz. Ona treba multilateralne odredbe WTO-a čak i više nego SAD.

U konačnici, kada se radi o mjerenju šire kvalitete života kao što je zdravstveni pokazatelj životnog vijeka, SAD se nalazi u donjoj polovici OECD kluba bogatih zemalja. SAD se vrti oko 15. mjesta na svijetu u pogledu udjela ljudi koji kažu da su sretni, što ga stavlja iza velikog broja manjih gospodarstava, uključujući Norvešku, Irsku, Singapur, Švicarsku i Luksemburg.

Gledano sa svijetle strane, Sjedinjene Američke Države još uvijek nadmašuju Kinu na gotovo svim područjima života uključujući i ankete “koliko ste sretni” (Kina se smjestila na 70. mjesto). Prosječni Amerikanac živi pet godina dulje od prosječne kineske osoba, dok je stopa mortaliteta mlađih od pet godina manje od polovice kineske stope.