Zahvaljujući nastojanjima nekolicine umjetnika, kustosa i zaljubljenika u umjetnost, stari je nuklearni bunker, udaljen sat vremena vožnje od Konjica, dobio novu svrhu. Ondje je, naime, u svibnju otvorena izložba suvremene umjetnosti pod nazivom “No Network: Time Machine Biennial”, projekt na kojem će do 27. rujna izlagati 44 umjetnika iz 17 zemalja.

Edo Hozić, voditelj izložbe, nada se da će se D-O ARK Underground, kako je kompleks bunkera nazvan prema kratici za Komandu atomskog rata, pretvoriti u stalni muzej. “Mislim da je ovo najskuplji muzej u ljudskoj povijesti”, komentira Hozić muzej vrijedan 4,6 milijuna dolara. “Bunker smo mogli zatvoriti ili smo ga mogli očuvati, kao što su Egipćani učinili s piramidama i Kinezi s Kineskim zidom. Ispunili smo ga umjetničkim djelima i stvorili još zanimljiviji prostor.” Ideja je nastala prije tri godine, kad su Konjic posjetili Hozić, ravnatelj muzeja i suradnih mnogih kulturnih projekata u Bosni i Hercegovini, i sarajevski umjetnik Jusuf Hadžifejzović.“Otišli smo u Konjic radi manje izložbe i tad smo saznali za bunker”, kaže Hozić i dodaje da su odmah shvatili da bi bunker mogao biti sredstvo snažnijeg povezivanja država bivše Jugoslavije te srednjoeuropskih i istočnoeuropskih zemalja.Kako bi bijenale dobio snažan regionalni pečat, izabrani su kustosi iz Srbije i Crne Gore, koji su stvorili ozračje kreativnosti koje je nadišlo materijalni prostor bunkera.Kustosi su, tako, željeli istaknuti povijesnu i simboličku važnost bunkera te njegovu važnost u okvirima hladnog rata. “Prava je perverzija u tome što su desetljećima gradili tako skupu građevinu koja je mogla preživjeti atomski rat”, kaže Marko Lulić, bečki umjetnik srpskohrvatskih korijena, “no onda je zemlju iznutra razorio građanski rat, u kojem čak ni tako skupo zdanje nije moglo pružiti zaštitu”.

Lulić kaže da je njegovo djelo nalik na spomen ploču “Istambul/Istanbul”, koje je postavljeno ispred bunkera i prikazuje skrivene strukture koje su tijekom hladnog rata niknule diljem Jugoslavije, figurativni pokušaj iskapanja skrivenih mjesta. Instalacija estonskog umjetnika Villua Jaanisooa “Fog is a Cloud That is Related to Land”, napravljena od stotina dugih lampa koje vise sa stropa jedne prostorije za održavanje, iskorištava fizičke i olfaktorne značajke prostorije prepune pljesnjivih kanistera s gorivom.Dojmljiva je instalacija bosanskog umjetnika Radenka Milaka, koji je oslikao niz reprodukcija fotografije srpskog vojnika, uhvaćenog netom prije nego što će na početku rata u Bijeljini udariti ozlijeđenu ženu.Fotografije koju je 1992. godine snimio američki fotoreporter Ron Haviv. Lulić kaže da je zadivljujuće već i to što je izložba organizirana.“Ne smijemo zaboraviti da je ovo ipak vojni kompleks”, dodaje. “Takve su prednosti i mane zemlje u tranziciji. Vlada kaos, no možda je ovdje lakše organizirati ovakvu izložbu nego u nekoj uređenijoj zemlji. Bijenale ovog tipa ne biste mogli organizirati u Fort Knoxu.”

Ginanne Brownell