Novi kamen spoticanja u ekonomskim odnosima između dvije zemlje je otkazivanje uvoza sadnica lavande koje su naručili kupci iz Hrvatske. Objašnjenje da je neimenovani kupac otkazao kupnju 300.000 sadnica zbog navodnih prijetnji jer kupuje robu u Srbiji izazvalo je negativne reakcije u poslovnim krugovima, ali i u širokoj srpskoj javnosti.

Kao odgovor na takav potez, koji je u srpskim medijima prikazan kao novi dokaz da srpska roba i kapital nisu poželjni u Hrvatskoj, uslijedili su prijedlozi o uvođenju carina na uvoz hrvatskih proizvoda, pa čak i poziv potrošačima na bojkot. S druge strane registrirani hrvatski proizvođači sadnica lavande čude se tko bi u tolikim količinama naručio sadnice iz Srbije. Još više se čude ako su naručene, zašto nisu i kupljene. Sudeći prema brojci od čak 300.000 komada koja se spominje, riječ je o neuobičajeno velikim nasadima kakvih, koliko im je poznato, nema. Joško Crmarić, direktor Vitroplanta, tvrdi da je imao najveću narudžbu od 3 do 5000 sadnica koliko se sadi na hektar zemlje. Velike plantaže lavande najčešće imaju tek dva hektara, govori i Vera Trampus iz Belišća koja prodaje prirodne sadnice. Robna razmjena između dvije zemlje je u stalnom usponu i dosegla je vrijednost veću od 700 milijuna dolara, pri čemu Hrvatska ostvaruje suficit. Osim toga kao argument neravnopravnih odnosa u ekonomskim poslovima navodi se kako u Srbiji posluje više od 200 hrvatskih tvrtki, dok su u Hrvatskoj samo dvije tvrtke koje posluju sa srpskim kapitalom. Hrvatska je po vrijednosti vanjskotrgovinske razmjene šesti srpski partner. Prema podacima Privredne komore Srbije, hrvatske tvrtke uložile su u Srbiju više od 500 milijuna eura, dok je srpski kapital u Hrvatskoj zastupljen s manje od 50 milijuna eura. Srpski poduzetnici već godinama pritišću vlasti da se u pregovorima s hrvatskom stranom izbore za ravnopravniji odnos, a primjer s lavandom ponovo je podgrijao tvrdnju o neravnopravom statusu Srbije u ekonomskim odnosima s Hrvatskom.

Hrvatski gospodarstvenici su nakon pada Miloševićeva režima prvi u organizaciji Hrvatske gospodarske komore došli u Beograd kako bi obnovili prekinutu ekonomsku suradnju čija je vrijednost u vrijeme postojanja bivše zajedničke države iznosila više od dvije milijarde tadašnjih njemačkih maraka. Kada je u Srbiji započeo proces privatizacije hrvatske tvrtke su bile među vodećim kupcima, pri čemu je prednjačio Agrokor. Neslužbeno se njegove investicije u Srbiji procjenjuju na više od 300 milijuna eura. U srpskim poslovnim krugovima se tvrdi da su tvrtke iz Hrvatske preuzele više od 50 posto srpskih kapaciteta u prehrambenoj industriji. S druge strane pokušaji iz Srbije nailazili su na nepremostive zapreke. Kao primjeri navode se sprečavanje Danube Foodsa da kupi karlovačku mljekaru i onemogućavanje Delte u akviziciji “Zagrepčanke”. I srpska duhanska industrija se žali da joj je zatvoreno hrvatsko tržište na kojemu ne može izvoziti cigarete, dok TDR pokriva devet posto srpskog tržišta.

Iznimke

Tuže se Drašković i Vučićević
Dvojica srpskih poduzetnika koji posluju u Hrvatskoj, Rodoljub Drašković, vlasnik kompanije prehrambenih proizvoda Takovo, i Slobodan Vučićević, kupac Turbo limača od tvrtke Magma, smatraju da su napravili golemu pogrešku što su investirali u Hrvatskoj. Drašković se žali na administrativne zapreke na koje nailazi u Hrvatskoj, a Vučićević je nakon ulaska u sudski spor s vlasnikom Magme izjavio da se srpski kapital u Hrvatskoj smatra prljavim pa mu treba onemogućiti ulazak na njezino tržište. Beogradski mediji nisu zaboravili ni svojedobnu veliku hajku podignutu u hrvatskoj javnosti prilikom prodaje komiške tvornice za preradu riba niškoj tvrtki.