Hrvati su – JAVNO išli diplomacijom i receptom- RECIPROCITETA..tj. najavili su da će dopustiti otvaranje
SRPSKIH FIRMI u Hrvatskoj – u tolikoj mjeri- koliko Hrvati otvore firmi u Srbiji.
U praksi- radili su sve da im onemoguće ulazak na hrvatsko tržište.

25.12.1997.g. je Miami otvorila mešovito preduzeće u Beogradu….kao običan Hrvat – bez ičije pomoći!
Dočekali su me ljubazno i kulturno, zbunjeni – ali korektni.
Broj:5/1_01-073/97-001- Savezno ministarstvo za spoljnu trgovinu.izdalo je Rešenje o upisu poduzeća.
Moja registracija pomogla je otvaranju jednog srpskog poduzeća u Hrvatskoj. Javni bilježnik- ovdje- uzeo je moje papire- iz Srbije – jer mu Trgovački sud nije htio upisati registraciju na sudu – jednog korektnog i ambicioznog
srpskog poduzetnika- da dokaže i podrži politiku RECIPROCITETA.
Na Trgovačkom sudu u Hrvatkoj – nisu vjerovali – da su Srbi uspostavili poslovne odnose i prihvatili nas
kao partnere.Banke još nisu poslovale međusobno.

Toliko o pomoći druga Nadana Vidoševića i njegove Hrvatske gospodske Komore – nekoliko godina
kasnije ……popraćeno televizijskom reklamom.!

A čuj, kad nam Srbi plate ratnu odštetu ili kada mi porušimo pola Srbije, onda možemo trabunjati o reciprocitetu. Nevjerojatno je kako su se istočni susjedi uživjeli u bajku u kojoj imamo jednako pravo na “ljutnju” i postavljanje zahtjeva. Već je postalo smiješno koliko naglašavaju da se oni “ne ljute” i kako su oni “uspjeli zaboraviti”! A što to imaju zaboraviti, osim svojih divljačkih pohoda i štete koja je iznosila desetke milijardi dolara? Da ne govorim da se itekako blokiralo mnogim našim firmama dolazak tamo, a za brojne organizirale javne kampanje za bojkot (čak i za Todorića!). S druge strane, imate primjer određenih srpskih firmi koje tu posluju (to da ih ima samo dvije je odvratna laž, pa zna se za više “velikih”, a koliko ih samo ima malih za koje ni ne znamo ili koje imaju skriveno vlasništvo) i za koje nitko nije vodio kampanju za bojkot, iako je jasno da (potpuno razumljivo) postoji otpor prema njihovim proizvodima i kapitalu.

I da, kakve su to fore da sprskih proizvoda praktički nema u našim dućanima? Ja ne znam gdje ti ljudi koji to tvrde kupuju, ali u Konzumu ih ima prilično, a i u drugim većim lancima ih ima sasvim dovoljno. I nitko ne diže hajku zbog toga. Ako valjaju i ako ih ljudi vole – kupiti će ih, ako ne neće i gotovo.