Kada bi se u ratnoj zoni u Iraku toči alkohol, neki vojnici koji rade u raskošnom Zavodu za međunarodne posjetitelje zvonom bi označili poziv na posljednju rundu.Institucija službeno poznata pod tim nazivom ukonit će natpis dobrodošlice 29. rujna, kada će zbog povlačenja američkih snaga iz Iraka postati nepotrebno u ratnoj zoni imati nešto slično hotelu s pet zvjezdica.

Nakon osvajanja Bagdada 2003. godine, Zavod za međunarodne posjetitelje, koji je preinačen iz kompleksa palača u kojima su osobe bliske Saddamu Husseinu išle u lov na gazele i održavale zabave s ljubavnicama, razvio se u veličanstveno okupljalište u kojemu se službenim gostima američke vojske u Iraku pružala dobrodošlica i posluživala šalica vruće kave. Tako je to mjesto postalo magnet za ambiciozne dužnosnike ministarstva obrane, ratne dopisnike koji su tu obavljali intervjue, kongresne delegacije koje su se upravo ovdje sastajale sa svojim lokalnim inačicama te filmske zvijezde u prolazu.Međutim, osoblje spava vani, u prikolicama. A postoje i brojne druge anomalije: veličanstveni lusteri uz vreće s pijeskom; hlače na peglu preko pustinjskih vojnih čizama. Zavod za međunarodne posjetitelje dio je velike baze u blizini bagdadske zračne luke. Ovo je mjesto američka vojska izabrala kao svoje sjedište i pomalo preuranjeno ga nazvala Camp Victory. Samo nekoliko mjeseci nakon početka invazije, to je postala najveća prekomorska američka ratna baza od Vijetnamskog rata.Prvi posjetitelji u proljeće 2003. godine nisu imali ni struju ni telefon. Svo je pokućstvo opljačkano, pa je u kompleksu bio ostao samo stol za stolni tenis, ali bez mrežice. Kako su prolazili mjeseci, palača je ulaštena do punog sjaja. Sada mramorni podovi blješte, drveni filigranski stropovi muzejske su kvalitete, a internet je brži i pouzdaniji nego u nekim europskim hotelima.

No, kako se približava sumrak vojne operacije Nova zora, američke vojne misije koja bi prema rasporedu trebala završiti na zadnji dan ove godine, a malobrojni preostali vojnici pakiraju opremu, Zavod za međunarodne posjetitelje na određeni način postaje nalik svim ostalim američkim vojnim bazama diljem Iraka. Kada je u bazi Camp Victory bilo nekoliko desetaka tisuća vojnika, na ulicama su neprekidno vladale prometne gužve. Ali više ne.Ova užurbana baza pretvorila se u grad duhova. Vojnici bacaju udice u jezero koje ih odvaja od golemog zdanja sjedišta američkih snaga u Iraku. U tom jezeru obitava opaka vrsta šarana koji su narasli do neviđenih veličina s obzirom da se hrane otpacima hrane koji se bacaju u jezero. Na tratini Zavoda postavljeni su improvizirani golf tereni, pa vojnici koriste jezero za vježbanje udarca.Noću otvore fluorescentne tubice boje kojima se označava mjesto slijetanja helikoptera, te umoče golf loptice u njih, koje poprime sjajnu narančastu ili zelenu boju. Poput metaka za praćenje, loptice se u luku nadvijaju nad jezerom te nestaju u tamnoj vodi, čime se dobiva još jedan razlog zašto ne jesti tog šarana.

Thom Shanker