Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Narko rat u Meksiku privlači sve više žena u opasne uloge

Autor: The New York Times
21. kolovoz 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Uz slatki, pomalo neobičan osmijeh, Nancy Lilia Núnez otkrila nam je glavne stvari o sebi: majka je troje djece, a najmlađu kćer rodila je prije samo sedam mjeseci. Odslužuje 25-godišnju zatvorsku kaznu zbog sudjelovanja u otmici jedne 15-godišnjakinje. Sve nam je to ispričala u El Ceresu, zatvoru u Ciudad Juárezu, tmurnom kompleksu sačinjenom od betona i čelika. U jednom je trenutku s iskrenim uvjerenjem izjavila kako nije imala pojma da se navedena 15-godišnjakinja uopće nalazi u kući u kojoj je držana do isplata otkupnine, a u kojoj je Nancy uhićena.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Već u drugom trenu nije željela otkriti informacije o prijateljima s kojima je uhićena. Nancy ima samo 22 godine. Odrasla je ovdje, u gradu u kojemu je zločin sveprisutan. No, je li ona zločinka koja zaslužuje provesti desetljeća iza zatvorskih rešetaka ili se jednostavno našla u krivom društvu u pogrešno vrijeme? Upravo na to pitanje Meksiko se trudi pronaći odgovor, kako u njezinom slučaju, tako i u brojnim drugima. Broj žena koje su završile u zatvorima zbog počinjenja saveznih zločina od 2007. godine porastao je za 400 posto, pa sada broj zatvorenica u Meksiku premašuje 10.000. Ovakav porast djelomice se može pripisati dalekosežnim prstima narko kartela, koji su proširili djelovanje i na organizirani kriminal te u njega povukli sve koje su mogli, uključujući i žene.Doušnici su policiji objasnili kako neke od njih imaju ulogu promatrača. Druge, pak, prenose drogu, ubijaju ili su “la gancha”, udice, što bi značilo da svojom ljepotom privlače muškarce koji su mete otmičara. Najmanje je jedna žena, Sandra Ávila Beltrán, i sama postala voditeljica jednog od najvećih kartela, ali onda je 2007. godine uhićena zbog krijumčarenja i pranja novca. Možda sve to i nije toliko iznenađujuće. Sve više žena zaposleno je u najrazličitijim gospodarskih sektorima, “uključujući krijumčarenje droge”, izjavila je Guadalupe Correa-Cabrera, profesorica upravljanja pri Teksaškom sveučilištu u Brownsvilleu. No, s obzirom da je meksički pravosudni sustav toliko netransparentan, nesposoban i korumpiran, gotovo je nemoguće sa sigurnošću utvrditi koji zatvorenici doista zaslužuju svoju kaznu. Odvjetnici za ljudska prava tvrde kako je to prvenstveno problem kod žena, koje nerijetko iskorištavaju muškarci u koje su zaljubljene. Nadalje, u društvu koje je tradicionalno poput meksičkog, suučesništvo žena u zločinu izaziva i bijes i fascinaciju.

Uz slatki, pomalo neobičan osmijeh, Nancy Lilia Núnez otkrila nam je glavne stvari o sebi: majka je troje djece, a najmlađu kćer rodila je prije samo sedam mjeseci. Odslužuje 25-godišnju zatvorsku kaznu zbog sudjelovanja u otmici jedne 15-godišnjakinje. Sve nam je to ispričala u El Ceresu, zatvoru u Ciudad Juárezu, tmurnom kompleksu sačinjenom od betona i čelika. U jednom je trenutku s iskrenim uvjerenjem izjavila kako nije imala pojma da se navedena 15-godišnjakinja uopće nalazi u kući u kojoj je držana do isplata otkupnine, a u kojoj je Nancy uhićena.

Već u drugom trenu nije željela otkriti informacije o prijateljima s kojima je uhićena. Nancy ima samo 22 godine. Odrasla je ovdje, u gradu u kojemu je zločin sveprisutan. No, je li ona zločinka koja zaslužuje provesti desetljeća iza zatvorskih rešetaka ili se jednostavno našla u krivom društvu u pogrešno vrijeme? Upravo na to pitanje Meksiko se trudi pronaći odgovor, kako u njezinom slučaju, tako i u brojnim drugima. Broj žena koje su završile u zatvorima zbog počinjenja saveznih zločina od 2007. godine porastao je za 400 posto, pa sada broj zatvorenica u Meksiku premašuje 10.000. Ovakav porast djelomice se može pripisati dalekosežnim prstima narko kartela, koji su proširili djelovanje i na organizirani kriminal te u njega povukli sve koje su mogli, uključujući i žene.Doušnici su policiji objasnili kako neke od njih imaju ulogu promatrača. Druge, pak, prenose drogu, ubijaju ili su “la gancha”, udice, što bi značilo da svojom ljepotom privlače muškarce koji su mete otmičara. Najmanje je jedna žena, Sandra Ávila Beltrán, i sama postala voditeljica jednog od najvećih kartela, ali onda je 2007. godine uhićena zbog krijumčarenja i pranja novca. Možda sve to i nije toliko iznenađujuće. Sve više žena zaposleno je u najrazličitijim gospodarskih sektorima, “uključujući krijumčarenje droge”, izjavila je Guadalupe Correa-Cabrera, profesorica upravljanja pri Teksaškom sveučilištu u Brownsvilleu. No, s obzirom da je meksički pravosudni sustav toliko netransparentan, nesposoban i korumpiran, gotovo je nemoguće sa sigurnošću utvrditi koji zatvorenici doista zaslužuju svoju kaznu. Odvjetnici za ljudska prava tvrde kako je to prvenstveno problem kod žena, koje nerijetko iskorištavaju muškarci u koje su zaljubljene. Nadalje, u društvu koje je tradicionalno poput meksičkog, suučesništvo žena u zločinu izaziva i bijes i fascinaciju.

Meksikanci se jednostavno ne mogu zasititi zločinki, koje sada polako dospijevaju u romane i televizijske sapunice. Mnoge su žene u El Ceresu na zlu glasu, ali itekako poznate. Najslavnija je 19-godišnja Eunice Ramírez. Ona je uhićena prošlog studenog zato što je namamljivala muškarce na mjesta s kojih su otimani, a odmah nakon uhićenja u javnosti su se pojavile njezine fotografije s Facebooka, uglavnom u bikiniju. Većini od 160 zatvorenica ovdje u El Ceresu je između 18 i 26 godina. Najmanje trećina njih još uvijek čeka početak suđenja, a uglavnom su tu zbog posjedovanja ili krijumčarenja droge. Njihova svakodnevica u zajedničkim ćelijama izgleda gotovo djetinjasto. Nancy na zidovima ima postere Disneyjevih princeza, dok su ostali zidovi ukrašeni naljepnicama u obliku srca.Usprkos svemu tome, ovo je svejedno vrlo opasno mjesto. Čuvari nam kažu kako su žene, jednako kao i muškarci, podijeljene u bande, a sukobi među njima su uobičajena stvar. Nancy, čiji je vrat prepun masnica, rekla nam je: “Svakoga dana dođe do najmanje jedne tučnjave.” Ponekad sve to završi i puno gore. U srpnju je 17 zatvorenica poginulo tijekom incidenta kojega su vlasti opisale kao niz pogubljenja automatskim puškama koje su prokrijumčarene u navedeni kompleks.Neke žene kažu da su se zločinu okrenule kako bi zaradile novac za uzdržavanje djece. Druge majke, koje ustrajno tvrde kako su nevine, priznaju da ih izjeda krivnja jer su bile primorane napustiti obitelj. Nancy, koja je došla ovamo u trećem mjesecu trudnoće, izjavila je kako najviše žali zbog toga što se ikada sprijateljila sa skupinom uključenom u spornu otmicu. Iako se nekoliko osoba iz te skupine također nalazi u zatvoru u El Ceresu, rekla je: “Nikada ne razgovaramo. Nemam nikoga.”Doista, iznad svega, žene se ovdje doimaju usamljenima i neshvaćenima.

Damien Cave; Katie Orlinsky doprinjela izvještaju

Autor: The New York Times
21. kolovoz 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close