Nikada u povijesti svjetsko gospodarstvo nije ovoliko ovisilo o uspjehu država u razvoju. Zbog pogrešno usmjerenog fokusa na proračunske rezove, Europska unija i Sjedinjene Američke Države počele su ponirati putem koji će samo dodatno produljiti njihovu gospodarsku stagnaciju, a možda ih i pogurati u još jednu recesiju. Međunarodni monetarni fond predviđao je gospodarsku stopu rasta eurozone od dva posto, ali to je bilo prije negoli se financijska kriza proširila na Italiju. I japansko gospodarstvo pada.

Neki od vodećih ekonomista smatraju kako je u SAD-u neminovna recesija s duplim dnom. Ovakvi mračni izgledi, uz shvaćanje kako je ekonomska politika u SAD-u blokirana političkim pat položajem, a u Europi rezignacijom, potaknuli su grčeve na financijskim tržištima, koji bi mogli dodatno onemogućiti rast. Srećom, zemlje u razvoju, koje čine gotovo polovicu globalnog gospodarskog proizvoda, bilježe brži gospodarski rast nego industrijalizirani dio svijeta; u lipnju je MMF prognozirao kako će ove i naredne godine ostvariti stopu gospodarskog rasta od oko 6,5 posto. Zbog njihovog rasta cijeli je svijet pošteđen sveobuhvatne ekonomske stagnacije. Ali, zemlje u razvoju nisu dovoljno robusne te neće uspjeti predugo držati globalnu ekonomiju iznad površine. Njihova gospodarstva i dalje su ranjiva na financijske turbulencije i ekonomske slabosti bogatih država.Čak i bujica novca koji se slijeva u zemlje u razvoju kako investitori reagiraju na izostanak rasta u industrijskim državama, donijet će nove izazove. U državama u razvoju potaknut će inflaciju, kao i napuhana imovinska tržišta: već sada godišnja inflacija u Brazilu iznosi 6,85 posto. Naravno, zbog toga će porasti i vrijednosti njihovih valuta, što će stvoriti probleme izvoznicima. Kina je zemlja u razvoju s najvećim gospodarstvom. Još je uvijek više vagon negoli lokomotiva rasta, s obzirom da je ovisna o bogatim zemljama koje kupuju preko 40 posto njezinih izvoznih proizvoda.

Godine 2009., globalnom oporavku najviše su doprinijeli upravo napori Kine, koja je iznimno mnogo uložila u infrastrukturu, čime je potaknula potrošnju. Međutim, danas kao da kreće suprotnim putem u pokušajima da dobije bitku protiv inflacije, koja trenutno iznosi 6,4 posto.Kako bi održala niske cijene dobara, od lipnja 2010. dopušta rast svoje valute od samo 6 posto u odnosu na dolar, čak i kada dolar pada u odnosu na druge valute. Prošlog je mjeseca MMF pozvao Kinu da pripomogne globalnom rastu tako što će dozvoliti brži rast vrijednosti svoje valute, čime bi kineski proizvodi postali skuplji diljem svijeta te time omogućili predah konkurentnim proizvođačima. Kina se zasad opire tom savjetu. Nakon što je agencija Standard & Poor’s snizila kreditni rejting SAD-a, Kina je pobjesnila zbog ekonomske neposobnosti Washingtona. Ali, umjesto da grdi Washington, trebala bi odustati od svoje valutne manipulacije. Kineski vođe izjavili su kako socijalnim programima i višim plaćama žele postići da više novca završi u rukama krajnjih potrošača te ostvariti manju ovisnost o izvozu. Breme globalnog rasta ne smije ostati samo na kineskim plećima. Primjerice, Njemačka ima treći po veličini trgovinski višak u svijetu, odmah nakon Kine i Japana, čime podriva rast svojih europskih susjeda. A SAD i EU moraju se više usredotočiti na pobuđivanje gospodarskog rasta. Zapravo, trebale su to činiti od samog početka.