Ovdje u zakladi imenovanoj prema njegovom ocu, Nick Papandreou ramišljao je o zadatku s kojim je suočen njegov brat George: rasklapanju grčke socijalne države koju je u većoj mjeri na noge podigao njihov otac, Andreas Papandreou.

“Ovo je njegov trenutak”, rekao je 54-godišnji ekonomist Nick Papandreou, misleći na svoj brata Georgea, trenutnog premijera Grčke. “Iako se dogodio u najgorem razdoblju grčke povijesti.” A ta je povijest umnogome definirana trima generacijama premijera Papandreouova.Prvi od njih, Georgios Papandreou, preminuo je 1968. godine, za vrijeme od vojske nametnutog kućnog pritvora. Za njim je uslijedio Andreas, karizmatični ekonomist koji se školovao u Sjedinjenim Američkim Državama. Postao je junak zbog uspješne preraspodjele bogatstva koju je proveo u 1980ima. No, on je i taj koji je znatno povećao dug Grčke, koji je iznosio 20 posto bruto domaćeg proizvoda kad je postao premijer, da bi do 1989. godine narastao na čak 80 posto.I konačno, tu je George A. Papandreou, kojega primoravaju da provede strogi režim štednje koji će vjerojatno poništiti većinu socijalnih dobrobiti koje je uveo njegov otac. Mnogi se poznavatelji političke situacije u Ateni pitaju može li trenutni premijer prodati javnosti rezove koje zahtijevaju europski financijski vođe. Obiteljska priča Papandreouovih prepuna je dvoznačnosti. Je li Andreas Papandreou, koji je preminuo 1996. godine, nakon što je odslužio premijerska mandata, bio socijalistički agitator koji je koristio vladin novac kako bi povećao broj pripadnika srednjeg staleža i ojačao grčki nacionalni ponos?

Ili je bio demagog sklon skandalima čije poimanje države kao bezgranične banke radnih mjesta u velikoj mjeri objašnjava predbankrotno stanje u kojem se Grčka danas nalazi?Nema sumnje da je manija zaduživanja počela za vrijeme Andreasove vladavine. Nick Papandreou sjeća se onih euforičnih dana vladavine naroda početkom 1980-ih, kad je njegov otac otvorio vladu: vlasnik jednog malenog restorana u New Yorku postao je ministar za turizam, a jednog su vodoinstalatera imenovali za predsjednika državne poštanske službe.“Dug je porastao, ali bilo je i prednosti”, kaže Nick. “Sve je raslo, i zarada, i nada.” No nije teško pronaći osobe koje za trenutne nedaće okrivljuju upravo Andreasa. “Andreas Papandreou iskvario je grčko stanje duha i dao Grcima kulturu u kojoj smatraju da imaju pravo na povlastice isključivo na temelju činjenice da postoje, a ne radne sposobnosti i preuzimanja rizika”, smatra Jason Manolopoulos, menadžer jednog hedge fonda. Nick, George te njihovi mlađi brat i sestra odrasli su u SADU, Kanadi i Švedskoj zavaljujući činjenici da im je otac i izvan Grčke bio ugledni ekonomist i politički aktivist. U svojim knjigama, Nick opisuje oca kao udaljenog, uglavnom odsutnog, a na trenutke čak i nasilnog. Međutim, Nick zaključuje kako je život njegova oca bio ispunjen sukobima, strašću i nadnaravnom sposobnošću da dopre do Grka. George (59) je samozatajan, kaže Nick. “Mnogo mi je puta rekao da ne želi biti premijer.”Ipak, Nick tvrdi kako njegov brat može poduzeti ono što je Grčkoj sada potrebno. “Andreas bi možda to na početku bolje prodao, ali George neće odustati od ovih reformi.”

Drugi nisu tako sigurni u to. Neki smatraju kako premijeru manjka volje i želje za provedbu sveobuhvatnih gospodarskih promjena koje zahtijevaju Međunarodni monetarni fond i Europska unija. Drugi se pitaju i ima li komunikacijske vještine (usput, grčki mu nije materinji, već drugi jezik) kojima bi objasnio zašto zemlja više ne može održavati državu kakvu je izgradio njegov otac. “Andreas je znao osjetiti raspoloženje javnosti”, izjavio je Louka T. Katselki, donedavno ministar gospodarstva. No nemaju svi tako lijepe uspomene na njega. Theodore Stathis, koji je bio član njegove vlade, sjeća se ispada iz 1980ih, kad se iznos minimalne plaće gotovo udvostručio. “On je želio uspostaviti državu s boljim plaćama i javnim službama. Izgradili smo državne službe koje su bile toliko velike da smo se morali nastaviti zaduživati samo kako bismo pokrili te troškove. Bila je to užasna pogreška.” Stathis danas radi u malenoj financijskoj kompaniji ovdje u Ateni. Premijeru je rekao kako će ljudi razumjeti ako im objasni da država više jednostavno ne može zapošljavati toliko ljudi.“I političari se ponekad boje”, dodao je. “Ali ako ljudima priznate istinu, saslušat će vas.”Ispričao je kako je do 1993. godine i Andreas Papandreou počeo prihvaćati činjenicu da država više ne može živjeti isključivo od zaduživanja. Ali, ne bi mogao to reći i za trenutnog premijera. “George je pošten i moralan čovjek”, odmjerio je riječi. “Ali izgubio je puno vremena.”

Landon Thomas Jr.; Rachel Donadio doprinjela izvještaju