Pitanje iz “vjerskih ratova” Intela i AMD-a koji procesor je brži riješio je tim IBM-ovih inženjera koji su napravili svoj procesor – stoput brži od drugih. Dok procesori u našim stolnim računalim rade sasvim zadovoljavajuće na brzinama od jedan do dva gigaherca, IBM-ov čip radi na 500 gigaherca. Na stvaranju novog procesora radili su i znanstvenici s Tehnološkog fakulteta u Georgiji, a nadaju se da će nove brzine procesora donijeti i nove primjene za računala i mobilne uređaje. Da bi se napravila “brzinska zvjerka”, bile su nužne neke promjene u tehnologiji. Procesori i ostali čipovi baziraju se na siliciju, no novija su istraživanja pokazala da to nije materijal za “svemirske” brzine. Kad je riječ o sustavima gdje je brzina kritična, poput primjena u meteorologiji i automobilskoj industriji, proizvođači hardvera koriste se egzotičnim materijalima kao što je galij-arsenid, no ti su materijali komplicirani za proizvodnju, pa shodno tome i skupi. S druge strane, tehnologija bazirana na siliciju dobro je proučena i relativno jednostavna, pa se traži hibrid: što i kako dodati siciliju da se poprave brzinska svojstva, a da proizvodnja ostane relativno jeftina. Materijal koji se nekada koristio ravnopravno siliciju, germanij, polako se vraća u igru. Ta dva materijala se spajaju, a germanij se već može pronaći u mobilnim telefonima. Rezultat spajanja tih dvaju elemenata su brži čipovi koji troše manje struje. Dodatna je prednost što se u proizvodnji koriste standardnim metodama kao za “obične” silicijske čipove.

Gledajući naša kućna računala, znamo da je i na novom brzinskom rekorderu primijenjeno hlađenje. Na velikim brzinama disipacija topline je velika, pa se čip mora hladiti da životni vijek ne bi završio u oblaku dima. IBM-ovi istraživači ohladili su svoj prototio procesora na -268,5 stupnja Celzijusevih koristeći tekući helij. Ta je temperatura blizu apsolutne nule, a upravo je ona omogućila prototipu da radi na 500 gigaherca, a da ne izgori. On je izveo pola bilijuna operacija u sekundi, a prosječan procesor izvede “tek” pet milijardi.
“Prije deset godina nismo ni sanjali takve čipove, na takvih brzinama”, rekli su istraživači. Budući da nemamo svi tekući helij kod kuće, IBM-ov prototip isproban je i na sobnoj temperaturi. I tada je nadmašio današnje procesore izvevši 350 milijardi operacija u sekundi. A istraživači kažu: “Može i bolje! Promatrao efekte tih ohlađenih čipova i nadamo se da ćemo ih ”natjerati“ da rade na 1000 gigaherca – na sobnoj temperaturi! Ova istraživanja imaju i svoju nuspojavu: omogućuju nam da bolje shvatimo i unaprijedimo čipove bazirane na silikonima, kako ove egzotične tako i one u svakodnevnoj upotrebi.” Dakle, čini se da su na potezu pisci softvera. Bilo bi zanimljivo iskustvo pokrenuti neku zahtjevnu “simulaciju” poput World of Warcraft.