Premda teško pogođena krizom, drvna industrija i te kako razmišlja i realizira investicije. Tvrtka Strizivojna Hrast nedavno je završila projekt kogeneracije vrijedan 15 milijuna eura. O ulaganju u postrojenje koje istodobno proizvodi električnu i toplinsku energiju razgovarali smo s Martinom Ravlić iz Strizivojne Hrasta, prve tvrtke u Hrvatskoj koja za potrebe proizvodnje parketa koristi struju iz šumske biomase, a višak prodaje HEP-u.

Unatoč krizi u drvnoj industriji završili ste investiciju vrijednu 15 milijuna eura. Kako ste se odlučili na investiciju?
Na ulaganje smo se odlučili jer nam HEP nije bio u stanju isporučiti dovoljne količine električne energije za proizvodnju parketa. Bilo je riječi o tome da nam je nedostajalo barem dvije trećine potrebne količine struje pa smo bili prisiljeni koristiti dizelsko gorivo kao zamjensko gorivo, inače vrlo skupo i ekološki neprihvatljivo gorivo. Mjesečni trošak iznosio nam je samo milijun kuna za dizel.

Kako ste zatvorili financijsku konstrukciju?
U početku smo financiranje imali dogovoreno s PBZ-om, no onda se dogodila kriza i banka je odustala iako smo u međuvremenu dogovorili da 40 posto potrebnog iznosa kreditira HBOR. Potom smo ispočetka tražili u Splitskoj banci, no devet mjeseci smo čekali odobrenje kredita zbog gomilu ekstratroškova koje su nam zaračunali, pa smo u trenutku njihova odobrenja odlučili odustati o njihova “preskupog” financiranja i obratili smo se Erste & Steiermärkische banci i u tjedan dana zatvorili financiranje. S Erste bankom imamo izvrsne odnose. Oni su bili jedini koji su odmah prepoznali projekt kao “projekt budućnosti”. Osim Erstea u investiciji je sudjelovala i Svjetska banka sa 1,5 eura kredita preko tvrtke HEP ESCO uz naših 20 posto vlastitih sredstava. Sve u svemu, od dana kad smo krenuli u investiciju trebalo nam je pet godina, godinu i pol samo za zatvaranje financijske konstrukcije radi poremećaja na tržištu kapitala.

U kojem roku očekujete povrat uloženog?
Uz mjesečnu uštedu od milijun kuna za dizel, prihodi na mjesečnoj razini od postrojenja bit će oko dva milijuna kuna. Očekujemo povrat investicije za šest do sedam godina.

Vaš projekt kogeneracije prvi je takav u Hrvatskoj. Osim financijskih, jeste li imali drugih prepreka pri investiranju?
Kad smo krenuli u projekt, nitko nije zapravo znao o čemu je riječ pa smo lokacijsku dozvolu čekali devet mjeseci. Poslije je s dozvolama išlo brže, no proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora potpuno je novo područje i zapravo su tek na našu inicijativu u Sabor došli prijedlozi zakona koji uopće reguliraju tu problematiku.

U krugovima proizvođača s jedne strane vas hvale za hrabrost što ste u krizi investirali, a s druge kritiziraju da ste u investiciju ušli bez sklopljenog ugovora o nabavi sirovine od Hrvatskih šuma?
Proizvodnja energije iz obnovljivih izvora, pogotovo šumske biomase, kod nas je u povojima i pravila se tek uspostavljaju. Mi sa Hrvatskim šumama imamo odličnu suradnju, kao izvoznik 1,2 milijuna četvornih metara parketa jedan smo od najvećih kupaca, ujedno među tri najbolja kupca i platiša. Za sve je potrebno vrijeme, no imamo ugovor o dugoročnom otkupu struje i vjerujemo da ćemo uskoro sklopiti ugovor na toliko za nabavu sirovine s Hrvatskim šumama.