Gotovo sa samim zaključenjem pregovora drvna industrija prošlog je tjedna okončala tradicionalno godišnje sektorsko okupljanje u Opatiji, na kojem je ključna tema bila spremnost za ulazak u Europsku uniju. Da, drvna industrija, proizvođači i prerađivači spremni su za europsko tržište jer na njemu posluju godinama i dobro ga poznaju. Niz problema, međutim, i dalje je prisutan kod kuće, od administrativnih barijera preko proturječnih propisa do slabe povezanosti znanosti i gospodarstva. O ključnim aspektima i problemima drvne industrije razgovarali smo s direktorom Drvnoga klastera i organizatorom 8. drvnotehnološke konferencije Marijanom Kavranom.

Koji su najveći problemi drvne industrije; je li to nedostupnost kredita, zastarjela tehnologija, tečaj?
Drvna industrija je izvozno orijentirana, a to treba respektirati jer nije jednostavno naći dobre partnere u inozemstvu pogotovo uzme li se u obzir da je većinom riječ o malim i srednjim tvrtkama. Tečaj je problem svih izvoznika, ne samo u našem sektoru, no svjesni smo nemogućnosti mijenjanja tečaja jer je pitanje koliko bi takav potez pomogao, a koliko odmogao u konačnici. No ključno je da država pomogne izvoznicima koje u svojim razvojnim strategijama uvijek stavlja na prvo mjesto. Hoće li to biti kroz kompenziranje troška monetarnih škara ili na neki drugi način, ne mogu špekulirati, ali se problem ne smije zanemariti.

Je li drvna industrija podcijenjena gospodarska grana u Hrvatskoj? Kolika je zapravo njezina značajka u brojkama?
Preradu drva treba promatrati u kontekstu šumarstva jer se nadovezuje na sirovinu koja se dobiva iz naših šuma. Ukupno, sada te dvije grane ostvaruju više od 9 mlrd. prihoda, a prije krize bilo je riječi o više od 10 mlrd., s tim da je ukupno u preradi drva i šumarstvu, uključujući i obrtnike, zaposleno više od 50.000 radnika. Izvoz čini više od 8% ukupnog izvoza iz Hrvatske, a drvo je jednina prava hrvatska sirovina, obnovljiva naravno, a dobrim gospodarenjem naših šumara površine pod šumama se stalno povećavaju pa je sada 48% teritorija pod šumama i šumskim zemljištem. Sagledamo li sve te činjenice, komotno možemo zaključiti da je ova grana godinama potpuno marginalizirana.

U javnosti postoji percepcija da se drvna industrija svodi na izvoz trupaca?
Nažalost da, no to je pogrešna percepcija, jednako kao i slika da su domaći dizajn i namještaj loši. Društvo nas tako odgaja da domaće ne valja, a strano je bolje. Primjerice, Hrvatske šume koje su 99-postotni dobavljač drvne industrije u proteklih deset godina izvezle su tek 3 do 5 posto tehničkih trupaca. Bilo bi pogubno i za šume i industriju da se izvoze trupci iako trendovi posljednjih mjeseci pokazuju da se stvari mijenjaju jer raste izvoz hrastovih trupaca prema Kini, ali pravu dimenziju toga vidjet ćemo u jesen kada usporedimo statistike za prvih šest mjeseci.

Može li drvna industrija biti konkurentna sa zastarjelom tehnologijom? Zašto je tehnologija problem; zbog nedostatka kredita, skupog novca i sl.?
Problem je što godinama većina tvrtki nije previše ulagala i teško je u kratkom roku doći do suvremene tehnologije. Riječ je o velikim kapitalnim investicijama, od 15-ak, 20-ak milijuna eura kroz kredite, pomoći i potpore, posebno u tijeku krize. U tom kontekstu postojeća razina maksimalnih sektorskih potpora od, primjerice, milijun kuna ne uspijeva uopće utjecati na investicije pa tvrtke samostalno rješavaju financiranje razvoja uz dosta rizika jer im je kapital skup, što ih dosta opterećuje.

U svijetu je trend robotizacija; je li takvu razinu kapitalne opremljenosti realno očekivati u domaćoj drvnoj industriji?
Mi već imamo drvoprerađivačke tvrtke koje imaju najjače tehnologije iz Europi. Tu se posebno ističe parketna industrija s tehnološki solidnim tehnologijama, primjerice vrhunskim lakirnicama koje omogućuju plasman našega gotovog parketa na najzahtjevnija svjetska tržišta. Drugi primjer je ulaganje u kogeneraciju, proizvodnju struje iz drvne biomase, što je također vrhunska svjetska tehnologija.

Proizvođači se žale na loš sustav državnih potpora? U čemu je problem?
Ministarstvo pomaže koliko može, ove godine izdvojit će se 65 milijuna kuna. To je u ovoj teškoj gospodarskoj situaciji relativno velik novac, no on je posljedica slabog lobija koji ova grana ima u vlasti pa se već šest godina na mičemo s mjesta. Svi percipiraju da se izvozi sirovina pa je teško promijeniti percepciju kod političara i činovnika iako bi možda trebalo poboljšati sustav dodjele. Primjerice, fokusirati se na određene programe i njima dodjeljivati veća, ozbiljnija sredstva s kojima bi se moglo nešto napraviti. Sada imamo sustav da se novac dodjeljuje svima koji zadovolje uvjete natječaja pa se dobije efekt raspršivanja iako su i male tvrtke isto jako važne. Svjesni smo da sredstva nisu dovoljna, ali je sadašnja razina “gotov čin” koji nitko ne želi ili ne može mijenjati. Možda će se ubuduće promijeniti pristup jer će prerada drva i dalje donositi devize koje će sigurno trebati za vraćanje “nabujalih” kredita. Prerada drva se odvija na ruralnim područjima pa možda tu treba ojačati apsorbciju potpora posebice važnih za razvoj Like, Gorskoga kotara i Slavonije.

Tvrtke se žale na nedostupnost i skupoću kredita, no HBOR je odobrio znatna sredstva drvoprerađivačima. Gdje je problem na relaciji banke – drvoprerađivači?
I samo smo donekle iznenađeni podacima da je HBOR do sada, od svog osnivanja plasirao velika sredstva, ukupno više od 4 mlrd. kuna u ovaj sektor iako je indikatvno da su neke financirane tvrtke loše završile. Priprema izvoza je važan segment financiranja, no puno su veći problemi prilikom investicijske potpore jer tvrtke obično završavaju na komunikaciji s komercijalnim bankama s relativno visokim kamatama i rigoroznim uvjetima.

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Podvučete li crtu, je li drvna industrija spremna za ulazak u Europsku uniju?
Da, o tome nema spora jer su proizvođači već godinama prisutni na tom tržištu, poznaju kupce, njihove navike i mentalitet. Ostaje riješiti još institucionalna i zakonska rješenja i urediti propise jer mnoge smo stvari glede tehničke prilagodbe “bacali pod tepih”.

Na konferenciji se moglo čuti da bi dobro tržište i rješenje nekih problema drvne industrije bila Rusija. Koliko su tamo naši prerađivači drva prisutni i gdje su problemi?
Rusko tržište uz zemlje Bliskog istoka spada u najperspektivnija tržišta kad su u pitanju naši proizvodi. No realizacija suradnje jako je složena jer su poslovni običaji Rusa različiti od ostatka Europe, a da biste s njima radili, morate se uključiti u njihov distribucijski lanac. Tržište zahtijeva dijametralno suprotne strategije. Sa Srbijom nismo iskoristili te mogućnosti za lakši ulazak na tržište. Realnost je takva da nemamo predstavništvo u Moskvi i zato nas jako raduje što je HBOR objavio da imaju programe za financiranje osnivanja trgovačkih predstavništava. Drvna industrija bi trebala preuzeti inicijativu, a očekujemo da bi Vlada mogla pomoći s nepovratnim sredstvima.

Dolazak Ikee

Kako danas drvna industrija gleda na dolazak Ikee?
Dolazak Ikee i kupnja bivše tvornice Celuloze u Plaškom kod Ogulina je dobra vijest za domaću drvnu industriju. Sirovina koja se traži je drvo za ploče na bazi iverja, i to je sirovina koju Hrvatske šume izvoze u Italiju, Austriju i Mađarsku tamošnjim proizvođačima ploča ili za energetske potrebe. U tom smislu jačanja domaće proizvodnje Ikein dolazak je pozitivan. Drugo pitanje je ulazak u distribuciju namještaja. U Hrvatskoj se godišnje uveze oko 500 milijuna dolara namještaja i na taj dio tržišta vjerojatno Ikea cilja. Zabrinuti smo zbog slabe uključenosti domaćih proizvođača, posebice namještaja u proizvodni lanac Ikee. Vlada je trebala bolje ispregovarati dolazak švedskog lanca tako da drvna industrija više bude uključena u proizvodnju namještaja poput, primjerice, “offset” programa za domaće tvrtke u slučaju nabave Patrijinih vozila.