Možda su Irci ti koji su poznati po veselim bdijenjima, ali Ganci su doveli pretjerane pogrebe do savršenstva. A u New Yorku takve zabave čine temelj društvenog života brzo rastuće zajednice doseljenika iz te zapadno afričke države. Ove zabave održavaju se svakoga vikenda, a traju po cijele noći. Piće je besplatno, a glazba tako glasna da se od nje tresu prozori.

Dok obitelji s mukom pokušavaju skupiti novac da pokriju pogrebne troškove, glazbenici, fotografi, barmeni i zaštitari lijepo zarađuju. Tijelo preminulog i svećenik mogu, a i ne moraju biti prisutni. Nije bitno jesu li pokojnici preminuli u New Yorku ili u Africi, prije nekoliko dana ili prije nekoliko mjeseci. Sprovod služi jednom cilju: kao veselo prikupljanje novca za ožalošćenu obitelj te prilika za Gance da isplešu sve frustracije doseljeničkog života. “Za nas, to je proslava”, nedavno nam je viknuo Manny Tamakloe (27), zrakoplovni mehaničar, na sprovodu 65godišnje medicinske sestre Gertrude Manye Ikol, na kojemu je glazba bila toliko glasna da se nije moglo razgovarati. “Ako ste Ganac i dođete ovamo, poznajete desetak ljudi koji vas upoznaju s drugima. Prije no što se snađete, poznajete sve.” “Zašto da idemo u barove kad možemo doći ovamo gdje je sve besplatno”, pita se. Rijetke ganske svečanosti usporedive su sa sprovodom po pitanju razmjera i glasnoće. Kad 34-godišnji Kojo Ampah nema planova za vikend, nazove druge iseljenike i pita: “Hej, ima li kakav sprovod?” Pogrebne svečanosti postale su veće i češće kako raste ganska populacija u New Yorku. Prema posljednjem popisu stanovnika, u ovom gradu živi 21.000 Ganaca, većinom u Bronxu, dok ih je 2005. godine bilo 14.000. Te zabave se žarko iščekuju, a oglašavaju se tjednima unaprijed putem internetskih oglasa ili letaka u afričkim poduzećima.

Na lecima se obično nalazi fotografija ožalošćene obitelji i prijatelja, koji su znani kao “glavni ožalošćeni”, kao i zahvala voditelju svečanosti i tehničkom osoblju. Dobro posjećeni sprovod znak je velikog društvenog prestiža. Jednog petka uvečer, nakon što je spomenuti Manny Tamakloe već bio na dva sprovoda, popričali smo o nadolazećem sprovodu jednog neznanca. “Svi govore kako će to biti najbolji sprovod godine.” Henry Boateng mjesecima je planirao sprovod svog oca, koji je preminuo u srpnju. Očekivao je oko tristo gostiju.U Gani su sprovodi ekstravagantni. Lijesovi znaju nalikovati karnevalskim kolima; lijes sportaša ima oblik nogometne lopte, a lijes ribara oblikovan je poput kanua.“U Gani, najveći trošak kojeg ćete morati podnijeti u svom životu neće biti trošak vjenčanja, već trošak sprovoda”, kaže Brian Larkin, profesor antropologije pri Barnard Collegeu u New Yorku. Kao i u Gani, gosti na sprovodu u New Yorku ne moraju nužno poznavati pokojnika, pa čak ni njegovu ili njezinu obitelj. No, od njih se očekuje donacija između pedeset i sto dolara (iako je mnogi ne daju) za pomoć pri pokrivanju troškova.Sprovodi su postali pokretač živahne ekonomije. Henry Ayensu, vlasnik tiskare u Bronxu, kaže da je u zadnja dva mjeseca tiskao letke za 12 ganskih sprovoda, puno više nego obično.

Na sprovodu gospođe Ikol radilo je šest fotografa, a svaki od njih imao je i pomoćnika. Prodavali su fotografije ljudi sa zabave za deset do dvadeset dolara. Na sprovodima se toliko zarađuje da je opravdanje za organiziranje takvog događaja ponekad upitno, tvrdi Kojo Ampah. Osoba iz New Yorka može prirediti zabavu za supruga bratićeve nećakinje, premda se oni nikada nisu susreli, a novac ne odlazi obitelji. Kojo nam je ispričao kako je jedan vozač taksija kojega poznaje na takvom događanju zaradio 6000 dolara.“Ljudi mu to neće zamjeriti jer su sretni što mogu doći, iskazati podršku i zabaviti se”, objasnio je. Sprovodi obično započinju oko 10 sati uvečer, s blagoslovom, svačanostima i govorima. Do ponoći se započne s plesom, a oko dva ujutro zabava je u punom zamahu.Na ulazu u mjesto na kojem se održavao sprovod gospođe Ikol, oni koji su malčice zakasnili oblačili su tradicionalne nošnje crvene i crne boje, što su boje žalovanja. Unutra je voditelj svečanosti hvalio pokojnicu. Prostorija je bila ispunjena glazbom, tradicionalnim ganskim spojem jazza, limene glazbe i afričkih ritmova.Francis Insaidoo, biokemičar koji se tek nedavno doselio u New York, rekao je kako na sprovodu ima osjećaj da nije sam. Nije poznavao gospođu Ikol, ali njegov cimer jest. Međutim, kasnije nam je taj cimer priznao kako je ni on nije poznavao. “Dolazimo zbog zabave”, priznao nam je Francis.

Sam Dolnick