Grupa Lukšić završila je dubinsko snimanje u Jadranskim luksuznim hotelima i započeo je proces preuzimanja hotelske kompanije sad već bivšeg vlasnika Gorana Štroka. Službena objava o preuzimanju očekuje se početkom lipnja, kad bi javnosti trebali biti poznati i detalji preuzimanja. No, svojevrsna potvrda o preuzimanju Štrokovih hotela već je stigla, i to iz Agencije za tržišno natjecanje koja nam je potvrdila da je zaprimila prijavu namjere koncentracije Lukšić Grupe-JLH.
Do službenih izjava sudionika jedne od značajnijih transakcija u turističkom sektoru još uvijek je nemoguće doći, kao ni do javnih komentara ljudi iz turističke struke o posljedicama koje će ta integracija imati za buduće poslovanje i samu destinaciju Dubrovnik. S obzirom na to da je AZTN prijavu koncentracije zaprimio 8. travnja, može se pretpostaviti da je otprilike do tog datuma završio due diligence koji je počeo zimus. Dubinsko snimanje potrajalo je navodno i zbog toga što su kupci tijekom procesa naišli na nekoliko ‘mrtvaca u ormarima’ u obliku nekolicine ugovora koji značajno utječu na poslovanje tvrtke, pa i cijenu transakcije. U pregovorima su osim Lukšića i Štroka sudjelovale i dvije banke, Europska banka za obnovu i razvoj koja je uz investicijski fond IFC suvlasnik JLH, te Hypo banka koja od Štroka još potražuje nešto više od 100 milijuna eura. Iako je do preuzimanja formalno bio 77-postotni vlasnik JLH, baš zahvaljujući dugovima Štrok je bio u nezavidnom položaju u pregovorima, već su glavnu riječ vodile banke.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.svaka čast novinarki, ali mogla se potruditi pronaći više sugovornika, a da ne bude jedina sugovornička vizija od nekog tko očito živi u svom samoupravnom socijalističkom snu.
“nepopularni” potezi su ono što je očito lukšićevoj grupaciji omogućilo da ostane profitabilna, dok su mnogi pompozni biznismeni propali “do daske”.
mislim da se “nepopularnost” najviše sastoji od toga da lukšićevci imaju prave menadžere, koji ne režu nego upravljaju s troškovima, dok mnogi drugi ulažu kao pijani bogataši, dižu kredite, a upravo se najviše novca troši na nekakve marketinške konzalitinge, koji su u našoj balkanskoj varijanti najčešće prodavanje magle.
marketing na zapadu je struka konkretna kao i vodoinstalaterska, treba znati mnoge tehnike, a u verziji naučenoj na zagrebačkoj i sličnim ekonomijama, to je trućanje o “sinergijama” i “rebradningu” uz pijenje puno kave na atraktivnim lokacijama, izbjegavanje bilo kakvog konkretnog posla i naplaćivanje masnih cijena.
pravo mjerilo je, dakle, poslovni rezultat na kraju godine, a ne prazne priče “sugovrnika”, koji impliciraju, nagoviještaju ovo i ono, ali bez ikakvih konkretnih pokazatelja, “na osjećaj”, koji oni obično masno naplate od svojih sponzora iz netržišnih voda državnih razbacivača novca. u tržišnoj ekonomiji takvim “sugovornicima” nema mjesta, i oni to dobro znaju.
Uključite se u raspravu