Hrvatska u količinama dostatnim za domaće potrebe proizvodi samo krumpir i jabuke, ističe Nikola Vrcan, vlasnik i direktor tvrtke Vrni koja se od 1988. godine bavi proizvodnjom te uvozom i izvozom povrća i voća. “Konzum i Vrni dva su najveća imena na domaćem terenu u toj branši. Trećega nažalost nema”, kaže Vrcan. Navodi da s kooperantima godišnje proizvede 30.000 tona povrća i voća, no to je tek 20 posto količina koje Vrni godišnje plasira.

Hladnjača u dijelovima
Po njegovim procjenama, godišnje se iz domaće proizvodnje voća i povrća u Hrvatskoj konzumira oko 30-40 posto dok golemi ostatak namirujemo uvozom. Nema velikih proizvođača, malo je obrađenih površina, nedostaje novca za osuvremenjavanje proizvodnje, a nedostaje i zadruga koje će povezati i okrupniti male ratare i voćare, pojašnjava Vrcan. Upozorava da bez državne potpore nema razvoja, a država još pokazuje premalo sluha pogotovo za snažniji razvoj povrćarstva, iako su naši klimatsko-zemljopisni uvjeti kao “bogom dani” za tu proizvodnju. Vlasnik tvrtke Vrni sve je uvjereniji da državi više odgovaraju uvoznici nego proizvođači. Kroz visoke prelevmane, carine i PDV na svaku kunu potrošenu za uvoz povrća državi plaća kunu i pol i to u roku 30 dana, pojašnjava Vrcan. Da se ta davanja smanje samo za iznos prelevmana uz uvjet ulaganja u proizvodnju za pet bi godina uvoz povrća i voća bio sveden na minimum. Razgovarao je o toj mogućnosti sa svim hrvatskim ministrima poljoprivrede, no učinak je izostao. Vrcan trguje s brojnim proizvođačima na svim kontinentima osim Australije. Uglavnom uvozi jer, zbog nedostatnih količina ne može se obvezati na kontinuiran izvoz. “U fokusu države je samo pšenica, eventualno kukuruz, a svi ostali su prepušteni sami sebi”, kaže Vrcan i dodaje kako je krajnje vrijeme da Vlada podupre i proizvodnju povrća. Na poziv Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka bio je pripravan osobnim kapitalom u općini Polača u Dalmatinskoj zagori pokrenuti projekt intenzivnog uzgoja povrća. Dogovorili su sve detalje, on je u Njemačkoj kupio hladnjaču vrijednu 300.000 eura. Zadaća lokalne vlasti bila je lokacijska dozvola i dati zemljište u koncesiju. Prošlo je od tada dvije godine i hladnjača u Zagrebu još stoji u dijelovima. Vrcan čeka rješenje lokalne vlasti, a sličan epilog dogodio mu se prije četiri-pet godina u Sinju…

Trn u oku
Sporazum o pograničnom prometu i suradnji s Bosnom i Hercegovinom trn je u oku hrvatskih povrćara, smatra Vrcan. Pojedinci, na istu dozvolu, deset kilometara od granice kupuju i više od 200 tona povrća. Bez obveze plaćanja PDV-a njihova je cijena na hrvatskom tržištu već u startu značajno niža. Međutim, to je samo jedan od brojnih problema koje stvara vrlo jako crno tržište. Inspektori i porezna uprava morali bi daleko energičnije nadzirati teren i sankcionirati prekršitelje. S desetak stalnih kooperanata, što na vlastitom što na njihovom zemljištu, ima organiziranu proizvodnju na otvorenom prostoru površine 400 hektara. Šest hektara oranica pokriveno je staklenicima, a na tri hektra uz investiciju od dva milijuna eura prvi je pokrenuo proizvodnju povrća po principu hidroponije. Za sada su Vrni ostali najveći takav proizvođač na domaćem tržištu.

Oglas bez odjeka

Tvrtka Vrni, uoči ovoljetne sezone, u veljači, u dnevnom je tisku oglasila natječaj kojim poziva domaće proizvođače voća i povrća na suradnju. Jamčili su otkup 14 vrsta povrća te pet vrsta voća u količinama od 100 do 8000 tona. Nitko se nije javio. Nitko nije nazvao i tražio konkretniju informaciju. Što je najbolja ilustracija da je Hrvatska od nekadašnjeg proizvođača postala veliki uvoznik. Vrcan je tada tražio suradnju u proizvodnji 8000 tona krumpira, luk crvenog 5000 tona, rajčice 4000, paprike 3000, kupusa 2000, lubenica 5000 tona, itd.

Među 130 uposlenih 25 Vrcana

Vrni su tvrtka u kojoj se 25 zaposlenika preziva Vrcan, okupio je užu i širu familiju na svom projektu. Danas Vrni imaju ukupno 130 stalno zaposlenih te 50-60 sezonaca. U voznom parku je 55 pokretnih hladnjača, a nedavno je u dolini Neretve kupio hladnjaču kapaciteta 5000 tona, iz vlasništva bivšeg PIK-a. Namjerava joj vratiti nekadašnji ugled, a da to postigne investirao je i u brod koji će za Vrni u izvansezonskom razdoblju, za hrvatsko područje, svakih dvadesetak dana dovoziti povrće i voće iz Egipta i Kine.

Novi regulatorni okvir

Dobivanje kriptolicence u Hrvatskoj: ključni rokovi, uvjeti i koraci

Fiskalna stabilnost

Kako banke oblikuju ekonomski rast Hrvatske?