Kad su brat i nećak afganistanskog podpredsjednika htjeli proširiti svoj posao s prijevozom goriva, u Kabulskoj su banci uzeli kredit od 19 milijuna dolara. Kad je predsjednikov brat poželio uložiti u tvornicu cementa, podigao je kredit od 2,9 milijuna dolara. Osim toga, zatrebao mu je i kredit za kuću u Dubaiju u vrijednosti od 6 milijuna dolara.

Kad je izvršni direktor banke htio uložiti u novoizgrađeni stambeni kompleks u Kabulu, uzeo je kredit od čak 18 milijuna dolara. Uvjeti kreditiranja bili su fantastični: nije bilo pologa, kamate, ako su ih uopće i imali, bile su vrlo niske, a datuma otplate nije bilo. To je tek nekolicina slučajeva koje je razotkrio interni izvještaj Narodne banke Afganistana, u kojem se spominju imena brojnih pripadnika afganistanske političke elite koji su se novcem Kabulske banke, najveće državne financijske institucije, koristili kao privatnim izvorom dostupne gotovine. Nakon što je izvještaj objavljen, mnogi su se pitali zašto vlasti nisu ranije reagirale, ali pretpostavljaju da je stvar u tome što su dužnosnici banke i dioničari povezani po političkoj liniji, a upravo su dioničari uzeli kredite u vrijednosti većoj od 900 milijuna dolara. “Dužnosnici su zanemarili načela transparentnosti i odgovornosti kako bi lažirali brojne dokumente kojima su željeli prikriti iskorištavanje položaja”, stoji u izvještaju Narodne banke Afganistana od 20. listopada, a primjerak izvještaja dospio je u ruke novinara New York Timesa. “To je nalikovalo Ponzijevoj piramidi”, kaže jedan diplomat sa Zapada koji je upoznat s poslovanjem banke, a obratio nam se pod uvjetom da ostane anoniman jer nije ovlašten za službeno komentiranje tako osjetljivog slučaja. “Banka je bila prisiljena sve više trgovati dionicama te prikupljati sredstva kako bi financirala kredite na koje nije dobivala nikakve kamate.” No u izvještaju stoji da je, dugoročno gledano, Kabulska banka u znatno težim problemima nego što se u početku mislilo, zbog čega su dužnosnici Narodne banke razmišljali o postavljanju prinudne Uprave. Međunarodni monetarni fond ustraje na uvođenju prinudne Uprave te time uvjetuje daljnju suradnju s Afganistanom. Još uvijek nije jasno hoće li afganistanska vlada odobriti stečaj, no kakav god ishod bio, kako se spominje u izvještaju Narodne banke, afganistansku će vladu to skupo stajati jer će morati sanirati neotplaćene kredite kako banka ne bi izgubila komintente.

Čini se da je dužnosnike Narodne banke prilikom revizije najviše zapanjio sam razmjer prijevare, ali i manjak dokumentacije o tome kako je novac zapravo preusmjeren. “Sva su administrativna tijela, nadzorna tijela i izvršna tijela u Kabulskoj banci odigrala ulogu u utaji novca”, napisali su revizori Narodne banke. U sve su upućeni bili i dioničari, koji se osobno poznaju i zajedno su novac iz banke ulagali u rizične poslovne pothvate. “Teško su prekršili ovlasti i zakon te utjecali na direktore u banci kako bi im novac uvijek bio na raspolaganju.” Narodna je banka prekasno pokušala sanirati goleme gubitke, nastojala je čak s većim zajmoprimcima i dioničarima dogovoriti uvjete sigurne otplate, no zasad to teško ide. U nekim su slučajevima krediti podignuti u svrhu financiranja poslovanja gdje se jako malo novca može vratiti, čak i da se čitava imovina proda. Tako, naprimjer, Narodna banka neće moći vratiti 98 milijuna dolara koliko je uloženo u Pamir Airways čak ni da proda njihovu manju flotu starih zrakoplova koji više i ne lete. Iako ima kredita koji se otplaćuju uz kamate, velika većina njih je, prema izvještaju Narodne banke, beskamatna, čime se ukupna svota neotplaćenih kredita penje na 986 milijuna dolara. Bankovni su dužnosnici novac dijelili za političke kampanje, umjetničke pothvate, sportske timove te utjecajnim osobama, a prihodima banke koristili se za održavanje života na visokoj nozi. Među 18 prekršaja bankarskih regulativa koji se spominju u izvještaju Narodne banke, najočitiji je onaj koji se tiče ulaganja u poslovanje izvan bankarskog sektora, a ponajprije u televizijske postaje, prijevoz goriva te brojne građevinske pothvate. Neke od tvrtki u koje je uloženo pokušale su istisnuti konkurenciju prevelikim smanjenjem cijena, čime su izgubile milijune dolara.

Tako je, naprimjer, Pamir Airlines toliko nerealno smanjio cijenu leta do Dubaija, koja je u jednom trenutku iznosila 50 dolara, da mu ni jedna druga zrakoplovna kompanija u tome nije mogla konkurirati. No, svejedno nisu uništili konkurenciju, a nakon zrakoplovne nesreće u kojoj su poginule 44 osobe, kompanija Pamir nije mogla obeštetiti obitelji žrtava. Ministarstvo prijevoza i javnog zrakoplovstva nedavno im je ukinula dozvolu za rad zbog neadekvatnih sigurnosnih uvjeta. Osim kredita koje je uzeo predsjednik Uprave banke Sherkhan Farnood, najveći su broj kredita uzele tvrtke povezane s bratom generala Muhammada Qasima Fahima, prvog podpredsjednika Afganistana. Njegov brat Adbul Haseen Fahim vlasnik je udjela u najmanje trima tvrtkama čiji se ukupni kreditni kreće oko 182 milijuna dolara. Iako je tek djelomični vlasnik tih tvrtki, zbog njegova utjecaja i utjecaja Mahmouda Karzaija, brata predsjednika Hamida Karzaija, o odobrenju kredita nije se dugo razmišljalo. Abdul Haseen Fahim pokušao je ublažiti priču oko svojih kredita, rekavši da je “otplatio između 10 i 20 posto” sredstava te da banka, naročito predsjednik Uprave banke Sherkhan Farnood, snose veći dio odgovornosti. Što se tiče predsjednikova brata Mahmouda, pristao je otplatiti tek djelić iznosa od 18 milijuna dolara koji mu je ustupljeno bez kamata. No, vlada i dalje stoji pri tome da će se suditi onima koji su odgovorni za financijsku prijevaru. “Slučaj Kabulske banke treba završiti na kaznenom sudu”, kaže Rangin Dadfar Spanta, savjetnik za državnu sigurnost. “Moramo zaštititi novac i vlasništvo našeg naroda”, kaže. “Pokrenut ćemo još nekoliko istraga jer ovo nije običan slučaj.”.

Alissa J. Rubin, Rod Nordland