Kad poduzeće obavi uslugu ili isporuči kupcima dobra, obveza poduzeća je da ispostavi fakturu prema kojoj knjiži potraživanja od kupca, odgovarajući porez na dodanu vrijednost te prihod. Priznavanje prihoda temelji se na isporuci, neovisno o tome što novac nije primljen odnosno što dobra i usluge nisu naplaćeni. Potraživanja su specifičan oblik imovine čijem vrednovanju treba posvetiti posebnu pozornost kako bi se mogli iskazati istinite i fer informacije o poslovanju poduzeća. Međunarodni računovodstveni standardi te hrvatski standardi financijskog izvještavanja zahtijevaju provjeru potraživanja od kupaca na dan bilanciranja. Sukladno računovodstvenim standardima, objektivni i neosporni dokaz da je vrijednost potraživanja umanjena su značajne financijske teškoće dužnika; nepoštivanje ugovora, kao nepodmirenje obveza ili zakašnjela plaćanja; te nastanak mogućnosti da će dužnik pokrenuti stečajni postupak ili drugi oblik financijske reorganizacije.

Rashodno razdoblje
Ako postoji neki od navedenih dokaza o umanjenju vrijednosti potraživanja, potraživanja se ispravljaju na teret rashoda razdoblja. Naime ako su potraživanja priznata kao prihod, a naknadno dolazi do umanjenja potraživanja, ne ispravlja se primarno priznati prihod nego se umanjenje priznaje kao rashod razdoblja. Uvjete koje treba ispuniti da bi se porezno priznali vrijednosna usklađenja i otpisi potraživanja od kupaca propisuju Zakon o porezu na dobit te Pravilnik o porezu na dobit.Uvjeti privremenog priznavanja rashoda vrijednosnog usklađenja su: proteklo je više od 120 dana od dospijeća potraživanja do kraja poreznog razdoblja; potraživanja nisu naplaćena do petnaestog dana prije podnošenja prijave poreza na dobit; te potraživanja nisu zastarjela (nije proteklo tri godine od dana dospijeća).

Ili mjere ili veća osnovica
Do ukidanja zastare dolazi ukoliko dužnik prizna dug. Dug je moguće priznati izjavom vjerovniku ili plaćanjem duga odnosno plaćanjem kamata. Uvjeti trajnog priznavanja rashoda vrijednosnog usklađenja: pažnjom dobrog gospodarstvenika poduzete su radnje za osiguranje naplate potraživanja, te potraživanja su zastarjela do 5000 kuna po dužniku po računu (osim fizičkih osoba). Ako poduzetnik nakon privremenog priznavanja rashoda vrijednosnog usklađenja ne poduzme mjere za osiguranje naplate potraživanja u razdoblju u kojem nastupa zastara, obvezan je uvećati osnovicu poreza na dobit u razdoblju zastare potraživanja za svote rashoda koje je priznao u prethodnom razdoblju. Najčešća metoda procjene umanjenja vrijednosti je metoda temeljena na analizi starosne strukture salda potraživanja. Metoda temeljena na analizi starosne strukture salda potraživanja utvrđuje umanjenje vrijednosti tako da podjeli potraživanja u starosne skupine, ovisno o proteku roka od dana dospijeća. Što je potraživanje starije, postotak nenaplativosti je veći. Porezni propisi omogućuju privremeno priznavanje rashoda za potraživanja starija od 120 dana. Da bi rashod od vrijednosnog usklađenja bio trajno priznat potrebno je poduzeti radnje za osiguranje naplate duga. Porezno su priznati i otpisi zastarjelih potraživanja od kupaca do 5000 kuna po dužniku u jednom poreznom razdoblju. Priznaje se samo otpis potraživanja u slučaju kada račun ne prelazi iznos od 5000 kuna odnosno nije moguće djelomično otpisati račun. Navedeno priznavanje rashoda se odnosi samo na zastarjela potraživanja. Ako je pokrenut postupak osiguranja naplate, vrijednosno usklađenje se smatra konačno priznatim neovisno o tome da li će se naplatiti. Za takva potraživanja nije važno da li je prošao rok od 120 dana od datuma dospijeća. Rashodi se smatraju trajno priznatim i prije tog razdoblja.

Zastarjele obveze

Otpis ili uvećanje dobiti
Pri trajnom otpisu potraživanja koje je zastarjelo treba voditi računa o tome je li otpis porezno priznat ili je potrebno uvećati osnovicu poreza na dobit. Ako je potraživanje ranije bilo vrijednosno usklađeno ne dolazi do rashoda. Ako dužnik plati obvezu po nekom prethodno otpisanom potraživanju, uplata se knjiži na prihode od ranije otpisanih potraživanja.