Društveno ponašanje ljudi evolucijski je utemeljeno. Ova je teza, koju je u svojoj knjizi “Sociobiologija” iznio Edward Wilson, uzburkala javnost iako većina stručnjaka za evolucijsku biologiju smatra da prirodna selekcija uvjetuje barem dio društvenog ponašanja.

U knjizi “The Origins of Political Order” (Porijeklo političkog poretka), koja će uskoro biti objavljena, Francis Fukuyama sa Sveučilišta Stanford u Kaliforniji daje sveobuhvatan pregled društvenih struktura, nastavljajući ondje gdje je stao Wilson sa svojom ambicioznom sintezom. Fukuyama, stručnjak za političku znanost, smatra da je društvena narav ljudi univerzalna te da se temelji na razvijenim obrascima ponašanja kao što su veća sklonost prema rođacima, recipročni altruizam, stvaranje i slijeđenje pravila te sklonost ratovanju. Stoga je “politika ljudske vrste podvrgnuta određenim uzorcima ponašanja koji se ponavljaju u svim vremenima i svim kulturama”, kaže. Njegova se analiza proteže od prapovijesti do Francuske revolucije. Fukuyama je pozornost javnosti privukao esejom “Kraj povijesti” iz 1989. godine, a naslov je uglavnom krivo protumačen, kao da je htio reći da se nikakve povijesne prekretnice u budućnosti neće dogoditi. Kaže da će njegova nova knjiga biti “početnica kakvu bih rado imao kad sam se počeo baviti političkom znanošću”. Rad je utemeljio na biologiji jer se ne slaže s onime što naziva “neprijateljskim stavom koji mnoge društvene znanosti gaje prema spoznajama iz prirodnih znanosti”.

Po njegovom je mišljenju prvi značajni društveni pomak ostvaren prelaskom iz lovačkih i skupljačkih grupa u plemenska društva, što su omogućile vjerske ideje zbog kojih se veći broj ljudi okupljao u skupinama radi štovanja zajedničkog pretka. S obzirom da su se muškarci u plemenu vrlo brzo mogli mobilizirati za rat, i susjedne su se bande morale okrenuti plemenskome životu kako ne bi bile poražene. Rat je uzrokovao i drugu veliku društvenu promjenu, onu od plemena do države. Države su stabilnije jer se pleme lako raspadne u borbi ili nakon smrti vođe. Ljudi su se odrekli slobode koju im je pružao plemenski život te silom prihvatili državno uređenje jer su u državi lakše mogli preživjeti. Na prelazak u državno uređenje, po Fukuyaminu mišljenju, utječe geografski položaj, povijest, a naročito poredak uvođenja institucija državne vlasti. Ovisno o slijedu događaja, u Kini, Indiji, islamskome svijetu i Europi razvijale su se vrlo različite države. “Institucije prihvaćamo zdravo za gotovo, a zapravo ne znamo odakle potječu”, piše Fukuyama. Institucije su pravila koja određuju društveno ponašanje. Kao što su plemena utemeljena na duboko ukorijenjenom osjećaju skrbi za rodbinu, tako i uspjeh države ovisi o sklonosti da se društvena pravila stvaraju i slijede. Fukuyama ističe Kinu jer je to bila prva država. Dinastija Qin, osnovana 221. godine prije Krista, nadjačala je plemenski ustroj time što je razvila sloj službenih lica odanih državi.

Plemenski je sustav u Europi trajao tisuću godina više, a najprije ga je dokinuo feudalni sustav, institucionalni oblik u kojem se seljak vezao za službu gospodara u zamjenu za zaštitu. Kad su se pojavili kraljevi, rijetko su kad imali apsolutnu vlast jer su je morali dijeliti s feudalnim moćnicima. Apsolutnoj se vladavini, prema Fukuyami, ispriječila i ideja o vladavini zakona koja se pojavila vrlo rano, ponajviše zato što je crkva u 11. stoljeću razvila kanonski zakon. Ako se ljudsko ponašanje ne uzme u obzir, “pogrešno ćete razumjeti narav političkih institucija”, izjavio je Fukuyama u jednom intervjuu. Institucije se vrlo teško mijenjaju jer jednom kad se stvore, ljudi im počnu pripisivati važne vrijednosti, a najčešće se radi o vjerskima. Taj je proces “vjerojatno bio od evolucijskog značaja u stabilizaciji ljudskih društava”, kaže Fukuyama. Upravo se zbog te inercije društva sporo mijenjaju. “Siromašne države nisu siromašne zato što nemaju dostupnih resursa”, piše Fukuyama, “nego zato što nemaju učinkovite političke institucije”. Smatra da je nedostatak snažne vladavine zakona “jedan od temeljnih razloga zašto siromašne zemlje ne mogu ostvariti značajan rast”. “Demokracija je neobična povijesna nezgoda”, kaže Fukuyama. “Posve se slučajno dogodilo da se engleski parlament upusti u građanski rat te stvori ustavnu odredbu koja je poslužila kao temelj modernoj demokraciji.”

Nicholas Wade