Standardi energetske učinkovitosti glasili su za najlakši način borbe protiv globalnog zatopljenja. No, paradoksalno je to što bi, prema riječima sve većeg broja ekonomista, zapravo mogli dovesti do povećanog ispuštanja štetnih plinova.

Taj je problem poznat kao paradoks pohlepe. Naime, automobili s učinkovitom potrošnjom izgaraju manje goriva po kilometru, ali niže cijene takvih vrsta goriva ljude potiču na to da više voze. Postoji i neizravni paradoks pohlepe, kad vozači novac ušteđen na gorivu potroše na druge proizvode koji ispuštaju stakleničke plinove, kao što su novi elektronički uređaji ili putovanja zrakoplovom, u kojem izgara velika količina goriva. U nekim se slučajevima potroši više energije nego što bi se potrošilo da politika energetske učinkovitosti ne postoji. Taj se fenomen zove Jevonsov paradoks, po britanskom ekonomistu iz 19. stoljeća koji je uočio da su parne lokomotive učinkovito iskoristile energiju ugljena, ali da je njihovim korištenjem ostvaren znatan gospodarski rast pa se i potrošnja ugljena povećala. Suvremeni borci za zaštitu okolišta uglavnom su zanemarivali taj fenomen, tvrdeći da paradoks pohlepe danas postoji u vrlo ograničenom postotku. Međutim, ekonomisti se sve više uvjeravaju u suprotno. Nakon što je Britanski centar za energetsku učinkovitost proučio 500 slučajeva vezanih uz tu pojavu, zaključili su da bi energetska učinkovitost u nekim slučajevima mogla dugoročno povećati potrošnju energije.

Usto, Institut Breakthrough, američka institucija koja se bavi metodama za usporavanje globalnog zatopljenja, upozorava da “je učinak paradoksa pohlepe stvaran i značajan”. “Zagovaratelji energetske učinkovitosti nastoje odvući pozornost javnosti od paradoksa pohlepe tvrdeći da nitko neće više usisavati zato što im je usisavač učinkovit”, kaže Michael Shelleberger, jedan od voditelja istraživanja. “No, ne razmatraju situaciju na makro i globalnoj razini, naročito kad se uzme u obzir energija koja se ulaže u proizvodnju robe i iskoristive energije poput struje i goriva. Kad se poveća učinkovitost neke čeličane u Kini, vrlo je vjerojatno da će se proizvoditi više čelika, a time i trošiti više energije.”Razmislimo samo kako se rasvjeta mijenjala u posljednja tri stoljeća. Kako su se ljudi sa svijeća prebacivali na uljne svjetiljke i električne žarulje smanjivala se količina energije potrebna za proizvodnju jedinice svjetlosti. Međutim, prema analizi objavljenoj u časopisu The Journal of Physics, ljudi su poželjeli osvijetliti što više prostora pa tako danas na rasvjetu trošimo jednak postotak prihoda kao i naši znatno siromašniji preci na početku 18. stoljeća. “Rezultati ovoga istraživanja vrlo su važni za sve koji brinu o globalnom zatopljenju”, kaže Harry Saunders, jedan od autora objavljenog članka. “Mnogi vjeruju da će nova, iznimno učinkovita tehnologija rasvjete na temelju poluvodiča, a pritom mislimo ponajviše na LED tehnologiju, koja se koristi u izradi zaslona digitalnih satova, mikrovalnih pećnica i uređaja za reprodukciju glazbe, dovesti do smanjenja potrošnje enegije.

Mi tvrdimo upravo suprotno.“No rasvjetna tijela nove generacije imaju i mnogo drugih dobrih strana, kao što i promicanje energetske učinkovitosti doprinosi općoj dobrobiti jer se smanjuju troškovi i potiče gospodarski rast. Na duge bi staze taj gospodarski rast mogao potaknuti razvoj inovativne nove tehnologije za smanjenje stakleničkih plinova. Međutim, ako vam je neposredni cilj smanjiti ispuštanje plinova, onda se ne trebate oslanjati na poboljšanje energetske učinkovitosti. ”Zahtjevi za učinkovitošću postali su utješne mantre političara“, kaže Sam Kazman s Instituta za konkurentno poslovanje, organizacije za ispitivanje slobodnog tržišta. ”Da je ta tehnologija tako dobra, ne bi nam je morali zakonski nametati.” Ljudi će uvijek nastojati što učinkovitije trošiti energiju jer civilizacija tako funkcionira. No ne treba računati na to da će je trošiti manje.

John Tierney