Od 2000. do 2010. poljoprivrednim gospodarstvima iz proračuna je isplaćeno 26 – 27,5 milijardi kuna. Iako je to novac poreznih obveznika, točan iznos nemoguće je doznati. Svaki izvor ima svoj podatak, oni koji su dužni dati informaciju čine to nerado i nepotpuno. Osim potpora, kojima je seljacima isplaćeno 26,2 milijarde kuna, u finišu kampanje za parlamentarne izbore 2003. i 2007., uz obrazloženje da je riječ o naknadi šteta za elementarne nepogode, dobili su 300, odnosno 450 milijuna kuna, te kapitalnim ulaganjima 2004. još oko 600 milijuna.

Nikakvog efekta
U što je investiran taj golemi novac i kakve je efekte donio? Je li poljoprivreda osposobljena za tržišnu utakmicu s konkurencijom iz Europske unije kada 2012. ili 2013. “padnu” granice i Hrvatska postane dionica zajedničke poljoprivredne politike? Državni zavod za statistiku poljoprivredu prati tek od 2002. godine. Te je godine u funkciji bilo 1,09 milijuna hektara oranica, a 5,37 milijardi kuna iznosila je vrijednost otkupa poljoprivrednih proizvoda. S obzirom na isplaćenih 1,58 milijardi za potpore, proizlazi da je 2002. na 3,4 kune ostvarene u proizvodnji iz proračuna dodana kuna potpore. Konačan podatak o visini potpora za 2010. još nije poznat, no kako je u 2009. podijeljeno 3,67 milijardi kuna, treba očekivati da potpore neće biti manje. Budući da je otkup u 2010. dosegnuo 7,9 milijardi kuna, na 2,2 kune ostvarene u proizvodnji kroz potpore stiže jedna kuna. Samo u razdoblju 2002. – 2010. država je potporama u poljoprivredu “investirala” 22 milijarde kuna, a vrijednost proizvodnje narasla je 2,55 milijardi kuna.

Drastičan pad
Drastičan pad vrijednosti proizvodnje prema visini isplaćenih potpora nije usamljen “poraz” agrarne politike. Znatno je smanjen broj hektara s biljnom proizvodnjom, u 2010. obrađivano je 233.000 ha manje nego 2002. U 2010. prema 2002. pod pšenicom je bilo manje 92.000 ha, površine pod kukuruzom smanjene su za 58.000 ha. Od šest proizvoda primarnih u prehrambenom lancu 2010. u odnosu na 2002. znatno je veći samo tov ovaca. Činjenica da je u 2010. povrća, voća, stoke, mesa i mesnih prerađevina uvezeno za više od 4 milijarde kn, dok je u izvoz otpremljeno samo 985 milijuna svjedoči koliki je nesklad potpora i proizvodnje. Danas je razvidno da je politika potporama kupovala socijalni mir i birače. Bez jasne strategije proizvodnja je marginalizirana, a trgovačkom lobiju ostavljen je golem brisani prostor za uvoz koječega, od kopriva preko slame do suhog lišća.

Domaće tržište

Pankretićeva bilanca
Još 2000. u mandatu ministra poljoprivrede Božidar Pankretić izradio je Proizvodno-potrošnu bilancu poljoprivrednih proizvoda. “Samodostatnost nije u suglasju s mogućnostima, zabrinjava niski stupanj u proizvodnji ulja, voća, povrća goveđeg i svinjskog mesa, što je posljedica lutanja u provedbi agrarne politike i neshvaćanja uloge poljoprivrede u održivom razvitku gospodarstva”, konstatirao je te isticao da je nužno “razgraničenje tržišne od socijalne politike u agraru”. Postavio je i tezu da, uz dostizanje prosječne EU-konkurentnosti i pretpostavku da uopće nema uvoza, pšenicu za naše tržište može proizvoditi 4717 gospodarstava, a mlijeko 6866. Ocijenio je da “velik broj korisnika potpora usporava reforme i dovodi do manje učinkovitosti”.