Ministarstvo zdravstva pripremilo je izmjene i dopune Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koje su već prošle Vladu, a očekuje se da će po hitnom postupku biti prihvaćene i u Saboru. Mijenja se nekoliko odredbi, no građane zanimaju one koje se odnose na participaciju u primarnoj zaštiti i na područje profesionalnih oboljenja i ozljeda na radu.

Građani će tako ubuduće za svaki posjet liječniku primarne zaštite ili za svaki podignuti recept u ljekarni umjesto dosadašnjih 15 plaćati deset kuna. No, to i nije neka olakšica za građane budući da njih 2,1 milijun ima policu dopunskog osiguranja pa participaciju ionako nisu plaćali. “Kada je krenula naplata participacije, policu dopunskog imalo je oko 740 tisuća ljudi. Danas HZZO ima preko 2,1 milijun polica na kojima zarađuje oko 1,4 milijarde kuna. Onih koji nemaju dopunsko osiguranje, a dolazi u opću praksu i plaćaju participaciju, je zanemariv broj. Stoga ovaj potez ministra i nije neka dobit za građane, a ako je već htio nešto napraviti u korist građana mogao je smanjiti cijenu police dopunskog osiguranja”, kaže Spomenka Avberšek, predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi. No, dodaje, ministar Milinović ništa ne daje ako u pripremi nema nešto što će pacijentima uzeti. U ovom slučaju, kaže, riječ je o onima kojima s profesionalnim oboljenjem ili ozljedom na radu. Avberšek objašnjava kako je riječ o klasičnoj ‘sačekuši’ koja se u zdravstvu ne događa prvi puta. “Radnik koji je profesionalno obolio ili se ozljedio na radu imao je pravo biti na bolovanju na teret HZZO-a, ali i pravo na plaćenu rehabilitaciju. To znači da je povjerenstvo HZZO-a ocijenilo da radnik ne može obavljati svoj posao u punom opsegu, ali da bi mogao prema svojoj sposobnosti raditi neki drugi posao. I tada je radnika na svoj trošak upućivao na profesionalnu rehabilitaciju odnosno osposobljavao ga je i školovao da se može vratiti na posao koju mu je poslodavac dužan osigurati.

Zakon je do sada govorio da zaposlenik nakon profesionalne rehabilitacije, ako mu poslodavac iz bilo kojeg razloga ne može pronaći posao, ima pravo na naknadu dok god mu se ne nađe posao. A predloženim izmjenama to se pravo sada ukida“, objašnjava Avberšek. Izmjenama zakona radnik će se moći poslovno rehabilitirati, ali o svom trošku. ”Postavljam sada pitanje otkuda će radnik sam platiti rehabilitaciju? I drugo, jednako važno, gdje je nestala poveznica da je poslodavac dužan radniku naći posao nakon što se rehabilitira?“, kaže S. Avberšek dodajući kako će u realnom sektoru ova zakonska odredba izazvati velike probleme. Zakon predviđa desetak različitih kategorija kada osiguranik HZZO-a ima pravo na nadoknadu plaće kao što su komplikacije u trudnoći, za roditelja bolesnog djeteta do navršene treće ili sedme godine života, za branitelje. Nemamo ništa protiv tih odredbi, kaže, dapače, smatramo ih pozitivnima, ali vratimo se na radnike i tržište rada. Ako, primjerice, radnik strada, HZZO ga prebaci na Mirovinski zavod koji mu može dati invalidsku mirovinu, ali ne objašnjava da ga komisija može staviti u privremenu invalidsku i da ga istovremeno o njihovom trošku šalje na profesionalnu rehabilitaciju i da će uživati invalidsku mirovinu dok se ne osposobi na posao i počne zarađivati plaću”, upozorava S. Avberšek.

Figa u džepu

‘Sačekuša’
Na pitanje zašto govori o ‘sačekuši’, Avberšek objašnjava da se ova izmjena zakona počinje primjenjivati tek od 2013. godine. Ponavlja kako ovo Ministarstvo u nasljeđe ostavlja niz tempiranih bombi.”Isti model Ministarstvo je primjenilo i prije pet godina kada nam je ‘promaknula’ izmjena zakonske odredbe prema kojoj su pripravnosti u bolnicama stavljene u isti rang kao i dežurstva.

Iz ministrove lisnice
Ta će odredba, koja bi se trebala početi primjenjivati u kolovozu, povećat izdvajanja za plaće za milijardu kuna. Postavljam pitanje ministru Milinović, ukoliko ne izmjeni tu odredbu, otkuda će namaknuti dodatnih milijardu kuna za ispunjavanje tog uvjeta? Jer ako ne osigura dodatni novac to će značiti da bi za većinu zaposlenika, njih oko 65 tisuća, plaće mogle pasti za 30 do 40 posto”, objašnjava S. Avberšek dodajući kako je to jedan od najvećih razloga zbog kojih su zapeli pregovori o novom Kolektivnom ugovoru u zdravstvu.