Prema prošlogodišnjim podacima koje je objavio Državni zavod za statistiku, u Hrvatskoj je u prošloj godini bilo svega 18,2 posto djece u dobi od jedne do tri godine obuhvaćeno programima predškolskog odgoja. Od ukupnog broja djece u dobi od tri do pet godina njih 37,4 je išlo u vrtiće, dok je 44,4 posto onih u dobi od pet do sedam godina obuhvaćeno predškolskim programima. O djeci koja nisu dio ovih statistika najčešće se brinu ili roditelji, i to uglavnom majke, rođaci, odnosno popularni “baka servis” ili netko blizak obitelji, a nemali broj djece prepušten je na skrb dadiljama. I dok je za neke to velika dilema, za druge je poprilično jednostavna stvar. Oni najčešće imaju na raspolaganju člana obitelji, baku ili djeda ili nekog drugog jako bliskog obitelji, tko će objeručke prihvatiti skrb o najmlađem članu. Sigurnost koju takva kombinacija pruža ne treba uopće opisivati, no u određenom trenutku kod većine se pojavljuju tri problema: kako se nositi s nesuglasicama u odgoju, kako riješiti problem plaćanja troškova djeteta te kako najkvalitetnije organizirati aktivnosti za dijete.
Za i protiv
Sonja Pribela-Hodap, profesorica psihologije i članica Udruge “Roda” kao primjer prvog problema navodi odvikavanje od pelena, kada roditelj misli da s tim treba pričekati, a baka drži da je pravo vrijeme upravo sad, argumentirajući to tako da je ona odgojila nekoliko djece i da valjda zna najbolje. Drugi problem koji se često javlja je pitanje pokrivanja troškova djeteta. Bake unuke najčešće čuvaju besplatno, a roditelj se može početi osjećati krivima jer se njezin ionako skroman kućni budžet dodatno opteretio. Baka se može neko vrijeme nositi sa situacijom povećanih troškova, ali često to izaziva nezadovoljstvo koje zna utjecati na međusobni odnos. Treća je stvar što djecu najčešće čuvaju osobe u godinama i, premda su to osobe prepune ljubavi, često nemaju toliko energije koliko malo dijete zahtijeva. Pripreme obroka, hranjenje, presvlačenje i oblačenje, odlasci u šetnju, igre s loptom, ljuljačke, klackalice… sve to u potpunosti iscrpljuje stariju osobu, dok mali gegavac ima još puno energije, a to treba imati na umu pri donošenju odluke tko će čuvati dijete dok roditelj radi, ističe psihologica S. Pribela-Hodap. Jaslice i vrtići su vrlo dobra opcija za sve roditelje koji žele stalnu skrb o svom djetetu jer se tamo neće dogoditi da se, primjerice, zbog bolesti nema tko brinuti o vašem mališanu. “Te su institucije također pod stalnom pod kontrolom inspekcija i trebaju zadovoljavati standarde opremljenosti, zdravstvene zaštite i prehrane te sigurnosne mjere za boravak djece. Tamo se djeci nudi velik broj edukativnih materijala i poticaja, pružaju mogućnosti za socijalizaciju djeteta, a unatoč povećanju cijena u zagrebačkim vrtićima još su cjenovno prihvatljiviji od dadilja”, objašnjava S. Pribela-Hodap. No skrb u institucijama ima i svoju lošu stranu, dodaje. U vrtićima i jaslicama u velikim mjestima teško je naći mjesto, samo je u Zagrebu prošle jeseni neupisano ostalo između 2000 i 2500 djece. “U jaslicama je teško pratiti ritam svakoga pojedinog djeteta, nameće im se utvrđena rutina poput određenog vremena za jelo, spavanje i izlaske, a i radno vrijeme jaslica je striktno određeno. Ako je i roditelju radno vrijeme takvo, onda s time nema problema, ali ako je njegovo radno vrijeme rastezljiv pojam, onda će biti problema”, napominje S. Pribela-Hodap, dodavši da je dijete tamo stalno izloženo virusima i bakterijama druge djece.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu