EN DE

Osmijeh se temeljito proučava

Autor: The New York Times
06. veljača 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Poziv je upućen od ruskog novinara koji je želio intervjuirati Paulu Niedenthal o njenom istraživanju izraza lica.“Dakle, znate”, obavijestio ju je taj ruski novinar, “da su osmijesi Amerikanaca lažni, a osmijesi Francuza iskreni.” “Opa, zanimljivo je što to kažete”, diplomatski mu je odvratila Paula Niedenthal.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

U međuvremenu je zamišljala kako bi to bilo provesti veći dio života okružen lažnim osmijesima.“Najednom sam se zainteresirala za to kako ljudi čine takvu vrst pogreške”, objasnila je.Premda se sva ljudska bića smješkaju, doktoricu Niedenthal znanstveno objašnjenje osmjehivanja nije zadovoljilo.“Mislim da zapravo uopće ne znamo mnogo”, rekla je.Paula Niedenthal je sa svojim suradnicima pomno pregledala široku lepezu studija, od slikovnih prikaza mozga u određenim stanjima do kulturalnih zapažanja, a sve kako bi izradila novi znanstveni model osmijeha. Oni vjeruju da mogu objasniti izvor osmijeha, kao i način na koji ih ljudi percipiraju. U posljednjem broju znanstvenog časopisa “Bihevioralne i neuro znanosti” (Behavioral and Brain Sciences) tvrde da osmijesi nisu jednostavno izraz unutarnjeg stanja. Osmijesi su u biti najvidljiviji dio intimnog spajanja dvaju umova.“To je impresivna i profinjena analiza”, smatra Adam Galinsky, profesor socijalne psihologije na sveučilištu Northwestern u Evanstonu u Illinoisu.Znanstvenici su pokušali odrediti koja umna stanja uzrokuju smješkanje. Mi smatramo da oni označuju sreću; i doista, znanstvenici su utvrdili da se osobe koje više napinju jagodične i jabučne mišiće osjećaju sretnije. Ali, to nije zlatno pravilo. Primjerice, isti ti mišići napinju se kad ljudi osjećaju tugu ili gnušanje.Primatolozi su podijelili osmijehe u nekoliko kategorija, a Paula Niedenthal smatra da se i ljudski osmijesi mogu podijeliti na isti taj način. Čimpanze se ponekad osmjehuju iz zadovoljstva, kao male čimpanze dok se igraju, ali se smješkaju i kad pokušavaju učvrstiti društvene veze.Paula Niedenthal vjeruje da se neki ljudski osmijesi također mogu stvrstati u te kategorije.

Poziv je upućen od ruskog novinara koji je želio intervjuirati Paulu Niedenthal o njenom istraživanju izraza lica.“Dakle, znate”, obavijestio ju je taj ruski novinar, “da su osmijesi Amerikanaca lažni, a osmijesi Francuza iskreni.” “Opa, zanimljivo je što to kažete”, diplomatski mu je odvratila Paula Niedenthal.

U međuvremenu je zamišljala kako bi to bilo provesti veći dio života okružen lažnim osmijesima.“Najednom sam se zainteresirala za to kako ljudi čine takvu vrst pogreške”, objasnila je.Premda se sva ljudska bića smješkaju, doktoricu Niedenthal znanstveno objašnjenje osmjehivanja nije zadovoljilo.“Mislim da zapravo uopće ne znamo mnogo”, rekla je.Paula Niedenthal je sa svojim suradnicima pomno pregledala široku lepezu studija, od slikovnih prikaza mozga u određenim stanjima do kulturalnih zapažanja, a sve kako bi izradila novi znanstveni model osmijeha. Oni vjeruju da mogu objasniti izvor osmijeha, kao i način na koji ih ljudi percipiraju. U posljednjem broju znanstvenog časopisa “Bihevioralne i neuro znanosti” (Behavioral and Brain Sciences) tvrde da osmijesi nisu jednostavno izraz unutarnjeg stanja. Osmijesi su u biti najvidljiviji dio intimnog spajanja dvaju umova.“To je impresivna i profinjena analiza”, smatra Adam Galinsky, profesor socijalne psihologije na sveučilištu Northwestern u Evanstonu u Illinoisu.Znanstvenici su pokušali odrediti koja umna stanja uzrokuju smješkanje. Mi smatramo da oni označuju sreću; i doista, znanstvenici su utvrdili da se osobe koje više napinju jagodične i jabučne mišiće osjećaju sretnije. Ali, to nije zlatno pravilo. Primjerice, isti ti mišići napinju se kad ljudi osjećaju tugu ili gnušanje.Primatolozi su podijelili osmijehe u nekoliko kategorija, a Paula Niedenthal smatra da se i ljudski osmijesi mogu podijeliti na isti taj način. Čimpanze se ponekad osmjehuju iz zadovoljstva, kao male čimpanze dok se igraju, ali se smješkaju i kad pokušavaju učvrstiti društvene veze.Paula Niedenthal vjeruje da se neki ljudski osmijesi također mogu stvrstati u te kategorije.




Štoviše, mogu se razlikovati po određenim izrazima. Osmijeh srama često se odražava spuštenom bradom, na primjer, dok osmijeh pozdrava često dolazi uz podizanje obrva.Čimpanze se ponekad ne osmjehuju ni iz zadovoljstva ni radi učvrščivanja društvenih odnosa, već zbog moći. Doktorica Niedenthal tvrdi da se i ljudi osmjehuju kako bi iskazali nadmoć, a često pritom podižu bradu, pa tako kao da gledaju druge s visoka.“Ti si idiot, ja sam bolji od tebe – to mislimo kad na licu nosimo dominantni osmijeh”, objašnjava Paula Niedenthal.Dodaje da prirodu osmijeha prepoznajemo uglavnom tako što ih oponašamo. Kad osoba koja na licu ima osmijeh uspostavi kontakt očima s drugom osobom, ta druga osoba nesvjesno oponaša osmijeh prve osobe. Paula Niedenthal i njeni suradnici upućuju na znatan broj istraživanja koja su dokazala da takvo oponašanje aktivira mnoga područja mozga istovjetna onima aktivnima kod osobe koja se osmjehuje.Na primjer, osmijeh sreće popraćen je aktivnošću u moždanim sklopovima za nagrađivanje, a već i puko gledanje u osmijeh sreće može pobuditi te sklopove.Poznavanje osmijeha omogućuje ljudima da prepoznaju lažne osmijehe. Kad oponašamo lažni osmijeh, izostaje moždana aktivnost prisutna kod iskrenog osmijeha.Drugi stručnjaci za izraze lica odobravaju novi model Paule Niedenthal, ali neki smatraju da određene dijelove ipak treba još malo prilagoditi i razraditi.

Doktor Galinsky pita se osjećaju li oni koji gledaju dominantni osmijeh i sami nadmoć.Paula Niedenthal i njeni suradnici testirali su i koliko je kontakt očima važan za osmjehivanje. Studenti su izloženi nizu portreta, poput “Nasmijanog kavalira” slikara Fransa Halsa iz 1624. godine. Na nekim portretima subjekti na slici su odvraćali pogled od osobe koja promatra. A u nekim su pokusima studenti gledali slike na kojima su oči bile zacrnjene.Paula Niedenthal i suradnici otkrili su, kako su i očekivali, da je emocionalni učinak znatniji kad oči nisu pokrivene.Osmijeh je na obje slike bio istovjetan, ali sam po sebi nije bio dovoljan. Štoviše, razlike su bile još veće kad je lice s potreta ostvarivalo izravni kontakt očima.Paula Niedenthal smatra da psiholozi tek počinju grebati po površini tajne osmijeha koju su slikari otkrili još prije nekoliko stoljeća. Jednog ćemo dana možda čak i shvatiti zašto je osmijeh Mona Lise tako moćan.“Mislim da razlog njezina uspjeha leži u činjenici da s njom uspostavljamo kontakt očima”, objasnila je doktorica Niedenthal, “pa se time dvostruko prenosi činjenica da je značenje njenog osmijeha komplicirano, jer je naša vlastita simulacija njega misteriozna i teška”.

Carl Zimmer

Autor: The New York Times
06. veljača 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close